INTERVJU dr. Mario Franolić, mentor u Zavodu za podvodnu i hiperbaričnu medicinu KBC-a Rijeka

INTERVJU dr. Mario Franolić, mentor u Zavodu za podvodnu i hiperbaričnu medicinu KBC-a Rijeka

Foto: 

Doktore, hitno!

D.H.

D.H.

‘Pritisak na barokomoru je velik, imamo dugu listu čekanja’

Riječka barokomora jedina je u državi koja djeluje pod okriljem kliničkog bolničkog centra. Koliki je pritisak? Koliki su kapaciteti?

– Pritisak je veliki. Kod nas se dugo čeka na terapije. Prije svega su to klinički pacijenti, najmanje ronioci, njih je relativno malo, na svu sreću, nastradalih. Čeka se dugo. Naše liste čekanja podijeljene su na redovitu i prioritetnu listu čekanja koja okuplja pacijente koji ne mogu godinu dana čekati na terapiju, zbog spašavanje noge ili nekih drugih problema. Pritisak je veliki zato što imamo jako puno bolničkih pacijenata u vrlo teškim stanjima. Mi nismo samo jedina barokomora pod državnim okriljem, nego smo jedina u regiji opremljena za najteže bolesnike sa respiratorima, s potpunom podrškom za pacijente koji su u komi, bilo induciranoj, bilo zbog ozljeda glave, imamo ih dosta takvih.
Naša barokomora ima osam pacijenata sjedećih ili dva ležeća pacijenta odjednom i od toga je jedan na intenzivnoj skrbi.

Split je dugo godina imao izvrsnu skrb na polju podvodne i hiperbarične medicine. No, to posljednjih godina nije slučaj. Zbog toga su pacijenti kojima treba ta vrsta liječenja primorani putovati jako daleko od Splita. Koliko to ugrožava njihove živote, otežava liječenje te u konačnosti snižava razinu zdravstvene skrbi u državi, općenito?

– Ja bih volio da o splitskoj komori govore Splićane. Mi smo u jako dobroj komunikaciji i suradnji s njima. Oni su nekada bili svjetska perjanica u baromedicini, kotirali su dosta visoko, s prof. Gošovićem bili su na najvišoj razini. Nije ta razina ni sada puno manja s dr. Pavlom Jovovićem i dr. Hrvojem Stipančevićem, iz Zavod za pomorsku medicinu HRM-a. Međutim, oni su vojska. Vojska ima neke svoje prioritete. Mimo njih obavlja sve što može i za civilno društvo.
Njihove terapije i sve ostalo što rade, prate sve trendove moderne medicine. Onda kada oni ne mogu pružiti pomoć, riječka bolnica preuzima pacijenta. Problem je samo što to opet nije dovoljno brzo jer je transport dugačak. Civilna helikopterska služba ne postoji, s vojnom je opet isti problem uz sve želje i pohvale MORH-u Zrakoplovstvu na tome što rade, nekad je jednostavno nemoguće da to bude brže, pa je to problem. Inače smo u odličnoj suradnji i stručnoj i znanstvenoj.

Kolika je informiranost o opasnostima bolesti koje nastaju tijekom ronjenja među roniocima? Stižu li pravodobno potražiti neophodnu liječničku skrb?

– Mislim da je sve bolja. No nikad nije dovoljno. Uvijek ima novih i nepovjerljivih. To što se roni sve više, a nastradalih nema sve više, možda ih čak ima i manje, govori da je informiranost dobra. Rezultat je to svega onoga što radi struka, baromedicinari, ali i mediji poput vaših kolega iz nekih specijaliziranih časopisa koji se bave time. Sve je veća svijest da treba konzultirati ronilačkog liječnika ili svog u klubu ili nas specijalizirane u ustanovama koji se time bave. Mislim da napredujemo i sa svijesti ronilaca da neke bolesti zahtijevaju ili određene restrikcije ili pak potpuni prekid ronjenja.

Barokomore ne služe samo za liječenje ronilaca. One imaju mnoge druge korisne uloge. Za što se u Rijeci barokomora najčešće koristi?

– Iz ronilačke, podvodne medine, baromedicina se razvila kao klinička grana, kao hiperbarična medicina. Ronioci idu na dekompresijske terapije, drugi pacijenti na hiperbarične terapije, to su terapije koje traju kraće i pod nižim tlakovima. To su najčešće pacijenti s teškim kroničnim ranama. Je li to dijabetičko stopalo ili su neke druge kronične rane koje se kompliciraju, gdje je onda sinergističko djelovanje antibiotika, kirurških tretmana i barokomore nužno da se savlada bolest. Ima i drugih, tipa gnojenje kostiju – osteomijelitis ili aseptička nekroza kosti. Aseptička nekroza kosti je slična osteomijelitisu, samo što kod nje nema bakterije, a kost se isto raspada. To se događa primjerice kod ljudi koji su dugo na kortikosteroidima. Međutim, od nje obolijevaju i ronioci koji dugo rone, često prave greške, a ne liječe se poslije tih grešaka. Naizgled su zdravi, ali malo po malo, pošto dekompresijska bolest ostavlja posljedice u zglobovima, nakon nekog vremena se počnu urušavati. Tu su male krvne žile uništene i onda opet jedini lijek za takve bolesti je barokomora. Tako da je puno takvih pacijenata. Imamo jako puno iznenadnih nagluhosti, iznenadnih sljepila, raznih upalnih stanja… Vrlo je široka lepeza ljudi koji nam dolaze, primjerice sa stanjima nakon zračenja, dermatitisi i tako dalje.

Kakva je budućnost ove grane medicine?

– Mi u Zavodu za podvodnu i hiperbaričnu medicinu KBC-a Rijeka postali smo dijelom Medicinskog fakulteta. Sada smo i centar za istraživanja i razvoj u podvodnoj i hiperbaričnoj medicini i kao takvi smo preuzeli nastavu na riječkom Medicinskom fakultetu, a sa željom da se to razvije i u više oblike edukacije, znači postdiplomski studij, da se preraste u katedru i da dignemo cijelu tu struku na višu razinu. Voditelj tog centa je docent dr. Igor Barković koji je i sam vrhunski ronilac, pulmolog, vrlo je usko specijaliziran za sve to. Tu je još i dr. Boris Reinić, koji je šef našeg Instituta i cijeli tim mlađih kolega usmjerenih na to da se to razvije. To je opet jedina takva ustanova u zemlji. Imamo jako dobru suradnju sa Splićanima, koju ćemo i dalje razvijati. Bez obzira što su vojna institucija itekako imaju što za reći.

Eleonora Mandić
Doktore, hitno!

Koristimo kolačiće i druga slična tehnička rješenja kako bismo poboljšali vaše iskustvo s našom web stranicom, analizirali obrasce korištenja i isporučili relevantne oglase. U našoj ažuriranoj Polici Privatnosti možete pročitati više o tome koje podatke prikupljamo i kako ih koristimo.