‘Majka je prvo obožavano božanstvo i na kraju krajeva, najskuplje je platila tu ljubav’
Svjedoci smo kako živimo u vremenu u kojem se pokušavaju prevladati nejednakosti zadane u prošlosti, što se tiče prava i obveza žena i muškaraca. Seksizam koji je duboko ukorijenjen u mentalni patrijarhalni sustav smatra ženu podložnom, odnosno drugorazrednom osobom. Žene su i privatno i u javnom prostoru često izložene šovinizmu, žrtvama su vulgarnih i nasilnih ispada, najčešće pogibaju od ruku svojih bližnjih – muškaraca, partnera, sinova… Manje su plaćene od muškaraca, svakodnevno osjećaju utjecaj sveopće mizoginije. Srećom, postoje i muškarci koji se bore protiv takvih predrasuda. Jedan od njih je i među ženama omiljeni glazbenik, pjevač, Splićanin, Goran Karan. Evo što nam je rekao o važnosti izgleda, ljepoti, majkama, djeci, braku…
Koliko Vam je vanjski izgled bitan u svakodnevnom životu? Mislite li da je utjecao na Vaš uspjeh u karijeri i društvu općenito?
– Vanjski izgled u ovim godinama ‘upostavljenog sadržaja’, s moje točke gledišta – uvijek je bitan. Naravno, koliko god bila jaka poruka koju netko nosi, bitno je kako ta osoba izgleda. Pri tome ne mislim na osnovne kanone ljepote. To je dobro došlo, ali zaista nije nužno, pogotovo kod muškog spola. Bitno je, no zapravo je riječ o radosti života, nešto što kipi iz te osobe, što daje tu vrijednost, tom izgledu, istinskoj uvjerljivosti i privlačnosti. Naravno da je dobro lijepo izgledati, svi volim lijepo. Ali to je toliko subjektivan pojam. Osim antičkih kanona ljepote, postoji puno ljepših stvari. Najbolje je kad je kombinacija lijepe osobnosti i izgleda, što se tiče ovih godina u kojima sada živim. Javnost posla kojim s bavim zahtjeva poštovanje prema mjestu, vremenu i okolnostima, ljudima i događajima i gledam da sam svaki put na razini, da poštujem. Kad sam na plaži Bačvice ok je da sam u kupaćim gaćicama. Kad sam na radnom mjestu gledam odijelom ispoštiva okolnosti. Samo je bitno da izgled ne vara. Da u njemu nema neke laži. Stvarno imam divnih prijatelja, sjećam se divnih situacija gdje sam ljubio i bio zaljubljen u osobe koje možda nisu na taj način lijepe – površno, nego duboko lijepe.
Birate li suradnike/suradnice i temeljem izgleda ili samo temeljem kvalifikacija? Je li vanjština ikada prevagnula?
– Što se tiče suradnica i suradnika, nije stvar u izgledu. Pjesma zapravo zove određenu tipologiju osobnosti. Svatko od kolega s kojima sam radio ima svoj neki način kojim je uspio prenijeti svoje najiskrenije osjećaje. Netko šapće, netko priča divne priče, netko je snažan… Svatko ima svoj način i svi su ti načini istiniti i potrebni. Pjesma diktira s kim ćemo, kada i što. Vanjština kod mene osobno nije prevagnula. Naravno da postoje predispozicije i da određene uloge imaju svoje normative. Ja sam svoje ispunjavao na način koji je bio estetski čak ponekad bio i upitan. Pitali bi me – kad ćeš se više ošišat. Međutim, to sam ja. Ugasi radio, televiziju, ako ti se ne sviđam. Ja sam takav, svojim izgledom ne namjeravam nanositi nikakvu silu nikome. Ako nekom smeta, svatko ima ima toaletnu prostiju i u njoj imaju ogledalo, pa ako mu se brije, šminka, šiša – pa udri brate.
Podvrgavate li se nekim posebnim kozmetičkim i estetskim tretmanima?
– Što se tiče kozmetičkih i estetskih tretmana, par puta sa doživio sretne trenutke na nekim od tih manje zahtjevnih zahvata. Čak sam jedno bio i na pedikuru. Morao sam nastupit u šlapama. Samo to je bilo davno. Uglavnom se to svodi na to da ako mi ispuca koža pa bude tragova, povremeno se namažeš kremom. Najčešće ti se to kod muškarca svodi na umivanje, jer na neki način imamo pravo na ‘grubu vanjštinu’, pogotovo ako imaš emocionalne pjesme, onda ta kontradikcija izgleda doprinosi dojmu. Budući da sam veći dio života proveo u 20. stoljeću, uzimam pravo da me vrijeme nosi gdje ono hoće, da se ne bojim toga. Jednostavno sam čovjek koji ne želi svoje godine nosit na način koji mi odgovara.
Neki muškarci kažu da im je ženidba promijenila život. Je li i Vama? Nabolje ili nagore?
– Kome ženidba nije promijenila život, taj se nije ženio. Postoje razna iskustva, ali to ostavljam čitateljima da svatko za sebe sazna, tu neku od većih tajnih života.
Jesu li djeca utjecala na Vaš životni ritam? Jeste li radi toga što ste roditelj na poslu osjetili neku vrstu diskriminacije? Mislite li da žene ‘bolje’ prolaze kao roditelji u društvu?
– Djeca i životni ritam – slava majkama. U onom dijelu život kad je majka osnovni tumač i potreba, jedina je majka koja to može iskomunicirat i majka i dijete moraju biti zaštićeni. U moje vrijeme veliki dio posla su majke radile, a muškarci su uglavnom priskrbljivali. Postoji uzrečica – daj dite materi. Majka je prvo obožavano božanstvo i na kraju krajeva, najskuplje je platila tu ljubav. Kao otac ti dolaziš tek kasnije kada treba protumačiti svijet. Kako majke prolaze u društvu kao roditelji, to je kompleksno pitanje na koji ja nemam odgovor. Toliko je uloga namijenjeno ženama u u ovom vremenu, ne shvaćam kako to može biti od jedne osobe ispoštovano. U ovim razgovorima o jednakostima, istim plaćama, primarno je da svatko mora shvatiti što je najvrjednije u njegovom životu i onda to bezrezervno to slijedit. Veliki broj žene se odlučuje za obitelj. Srećom! Da nije tako ovo društvo bi bilo još okrutnije i puno bezdušnije. Ovako ipak znamo što je majka i bezuvjetna ljubav. Nadam se da se to putem neće izgubiti i da trženje jednosti neće uskratiti ove divne različitosti jer se očevi u ljubavi, na prvi način, ne mogu mjeriti s majkama.
Doktore, hitno!
