INTRVJU Kristijan Sedak, asistent na Odjelu za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta

INTRVJU Kristijan Sedak, asistent na Odjelu za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta

Foto: 

Privatna arhiva

D.H.

D.H.

‘Roditelji zapravo u najvećoj mjeri uvjetuju djetetovu reakciju na komunikaciju s doktorom dentalne medicine’

Kristijan Sedak, asistent je na Odjelu za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta i predavač na Maloj školi razgovora i govorništva za djecu i mlade na Govorničkoj akademiji Demosten. Povod za naš razgovor vrlo je zanimljiv i usko vezan uz zdravlje.

Koliko su danas stomatolozi obučeni za komunikaciju s djecom?

– Kolegiji kao što su Uvod u dentalnu medicinu ili Stomatološka propedeutika u svojim izvedbenim planovima obuhvaćaju i dio vezan uz adekvatnu komunikaciju s pacijentima. To su primarni izvori i polazišne točke u daljnjem razvijanju komunikacijskih vještina kod doktora dentalne medicine. Primjetan je pomak u ozbiljnosti pristupa i važnosti komunikacije budući da s razvojem znanosti, a i s podizanjem životnog standarda, ljudi zahtijevaju kvalitetniju i cjelovitiju njegu, ugodan pristup i bezbolne tretmane. Znanstvena dostignuća iz područja psihologije i komunikologije neprestano potiču svijest o važnosti komunikacije pa se može i primijetiti pozitivan trend u vidu edukacija, seminara i stručnih skupova usmjerenih na komunikaciju u ordinaciji. Jesu li danas svi stomatolozi obučeni za komunikaciju s djecom, teško je reći, no svakako se može zaključiti da se posljednjih godina primjećuje napredak, volja i potreba za neprestanom edukacijom i brušenjem komunikacijskih vještina, osobito s najosjetljivijima – djecom. Ovih dana su i same ordinacije šarenije, pristupačnije i ugodnije ne bi li se susret s djetetom odvijao glatko, opušteno i uz osmijeh.

Stomatologa se “boje” i odrasli. Jesu li možda takve traume rezultat lošeg odnosa sa stomatologom u djetinjstvu?

– Strah od stomatologa ili stomatološkog pregleda ozbiljan je problem jer za dugoročnu posljedicu ima negativne učinke na zdravlje pojedinca. Mnogo je razloga zbog kojih ljudi strahuju od posjeta stomatologu. To može biti generalni anksiozni poremećaj, strah od boli i nepoznatog koji je uzorkovan sjedenjem na stomatološkom stolcu, PTSP, ali i katastrofalna prijašnja iskustva sa stomatolozima i stomatološkim tretmanima. Važno je razlikovati što je strah, a što fobija. Dok strah izaziva veliku neugodnost tik prije ili tijekom samog susreta s onim od čega se strahuje, fobije izazivaju dugotrajne preokupacije, intenzivan strah i trajno strahovanje od izvora neugode. Oba slučaja mogu biti izazvana lošim odnosom sa stomatologom u djetinjstvu, posebice u kontekstu „staromodne“ stomatologije. Djeca se najčešće boje nepoznatih zvukova, boli te neugodnih senzacija (npr. hladnoće zubarskog alata i), ali i grubog i neprilagodljivog doktora dentalne medicine. Ipak, neugodna iskustva sa stomatologom u djetinjstvu nisu i ne moraju biti jedini izvori straha u zrelijim godinama. U svakom je slučaju tehnika izlaganja izvoru straha korisna i dobra, naravno, ako se provodi u manjim količinama i kontroliranim uvjetima.

Koliko roditelji mogu, pozitivno ili negativno utjecati na tu komunikaciju?

– Roditelji zapravo u najvećoj mjeri uvjetuju djetetovu reakciju na komunikaciju s doktorom dentalne medicine. Velika je razlika ako roditelji s djetetom o oralnoj njezi razgovaraju afirmativno ili ne razgovaraju uopće. Nije rijetkost da su roditelji često najveći izvor nervoze i straha koje (ne)svjesno prenose na svoje dijete. Ovisno i o tipu roditelja (autoritarni, autoritativni, permisivni, neuključeni) dijete će imati unaprijed određen način reagiranja na okolinu i na susret s doktorom dentalne medicine. Roditelji su danas vrlo zahtjevni, a za doktore je dentalne medicine vrlo izazovno doskočiti „sveznajućim“ roditeljima.

Kako se neugodni pregledi i zahvati kod stomatologa mogu olakšati djeci putem komunikacije?

– Neugodnost pri pregledu ublažava se pozitivnim prvim dojmom, dobrom i brzom inicijalnom procjenom djeteta i uključivanjem nefarmakoloških tehnika za koje za cilj imaju razvijanje osjećaja povjerenja i sigurnosti kod djeteta. Nesuradljivost djeteta najveća je prepreka u obavljanju kvalitetnog stomatološkog tretmana. Neke od tehnika za povećanje suradljivosti djeteta su: tehnika desenzibilizacije, tehnika distrakcije, tehnika potkrepljivanja, tehnika kontrole glasa i druge. Stomatološki tretman trebao bi biti popraćen pohvalama, poticajima i ohrabrabrivanjem. Razgovor u razini očiju i nagrada na kraju garantirano olakšavaju i pojednostavljuju tretman.

Doktore, hitno!

Koristimo kolačiće i druga slična tehnička rješenja kako bismo poboljšali vaše iskustvo s našom web stranicom, analizirali obrasce korištenja i isporučili relevantne oglase. U našoj ažuriranoj Polici Privatnosti možete pročitati više o tome koje podatke prikupljamo i kako ih koristimo.