Hrvatska  i hrvatsko društvo na aparatima!

Hrvatska  i hrvatsko društvo na aparatima!
D.H.

D.H.

„Možda je konačno došlo vrijeme da skinemo ružičaste naočale i bez uvijanja prozovemo odgovorne, što se s ovim društvom događa i zašto nitko ništa ne poduzima“

Kao dragovoljka, žena, supruga i majka zgrožena sam još od nekidan činjenicom da je netko ubio šestero ljudi. Pitam se jesu se hrvatski dragovoljci-branitelji borili baš za takvu Hrvatsku, bolesnu na svim razinama. Stvorili smo državu, a uništili društvo!

Rastrojeni muškarac na Kajzerici ubio šestoro članova obitelji među kojima je i desetogodišnji dječak, a sebi na kraju presudio. Kažu izvješća iz policije, radi ljubomore. Koje ljubomore, pitam se, dragi i normalni ljudi, ako nas je još normalnih ostalo u „slučajnoj državi“?!

Nakon stravičnog zločina na Pagu, gdje otac svojih četvero djece pobaca sa balkona, malo tko je od nas mogao zamisliti da se može dogoditi još nešto strašnije i gore.

Potom, tragedija u Đakovu gdje je rastrojeni muškarac ubio dvoje socijalnih djelatnika, usred bijela dana na njihovom radnom mjestu.

Ne smijemo zaboraviti ni zločin u Zadru, gdje poznati nasilnik usred kafića premlati  djevojku. Ma koje god razloge navodio, ma kava god ona bila, nitko nikoga nema pravo psihički, a najmanje fizički maltretirati.

Prije nekoliko dana u Splitu, „mladić“ koji se bavi borilačkim sportom premlati djevojku i “pošalje” je na traumatologiju, samo zato što se njoj nije svidjelo što je dira po stražnjici. Ma tko je on da bilo koga pipka?! Misli da je faca, mačo, muškarčina!? I tako mogu nabrajati u nedogled što se sve događa u Hrvatskoj zadnjih nekoliko mjeseci po pitanju nasilja.

Tko je kriv?

Možda je konačno došlo vrijeme da skinemo ružičaste naočale i bez uvijanja prozovemo odgovorne, što se s ovim društvom događa i zašto nitko ništa ne poduzima.

Institucije koje rade svoj posao. Rade li doista svoj posao?

Dok razno razni Ćaće kradu i uništavaju Lijepu našu – njihovu i prolaze nekažnjeno, dok šačica branitelja u šatoru 500 i kusur dana prosvjeduje u srcu metropole i prijete na ulici plinskim bocama, a prolaze nekažnjeno, dok svatko tko si može platiti odvjetnika ismijava zakone i sudove, također prolazi nekažnjeno ili slučaj odlazi u zastaru…

Za svaki od gore navedenih slučajeva, kao i mnogo puta do sada premjer, ministri, predsjednica… puno toga su ispričali, ali ništa nisu rekli. I svaki put izražavaju žaljenje, slušamo prazne riječi i floskule, ali konkretnih pomaka i reakcija nema.

Kada govorimo o zadnjem slučaju na zagrebačkoj Kajzerici, radi se o tipičnom obiteljskom nasilju. Stalno govorimo o lošoj demografskoj slici Hrvatske, ljude se nagovara na rađanje djece, država im jednokratno uplati neku siću. O tome kako će se obitelj kasnije snalaziti i što će s njom biti nitko ne razmišlja, ali nikog nije ni briga.

Kada se prije nekoliko godina željelo uvesti Građanski odgoj u škole, većina škola je sazvala roditeljske sastanke i tražila od roditelja da potpišu peticiju protiv istog. Tada sam se od roditelja stvarno svega naslušala, a najviše od akademski obrazovanih roditelja. Najsporniji je bio seksualni odgoj, a njihove curice, anđelčići, koje zajedno s istim tim roditeljima nedjeljom skrušeno mole u crkvi, dok ostalim danima po parkićima provode vrijeme s cigaretom u jednoj i bocom alkohola u drugoj ruci.  Ni marihuana im nije nepoznata, a nakon toga malo stariji momci mogu s njima raditi što žele, a pričam o curicama u osnovnoj školi. No, roditelji smatraju da ta djeca nisu zrela za seksualni odgoj u školskom programu. Zato i dalje u školama imamo Vjeronauk, a ne Građanski odgoj.

Zašto je tome tako, zašto nemaju ni malo samopouzdanja i više moralne kriterije?

Ljude se zatupljuje glupim pričama gdje god da dođu. Svećenici na misama šalju nečuvene poruke, a kako Crkva ne reagira na takve laži i manipulacije, tako ljudi vjeruju da je ono što im je svećenik rekao točno. Sve ranjive skupine, kojih je u Hrvatskoj puno, meta su raznih manipulatora. S druge strane, monopol nad obitelji preuzele su razne klerikalne i konzervativne udruge koje su uvjerile građane da im obitelji ugrožavaj homoseksualci i ljevičari. Ljudi su toliko zatupljeni da im se ne može objasniti da ovih šestero ljudi nije ubio ni peder ni ljevičar, nego član obitelji.

Sve institucije samo trenutačno saniraju štetu i zatvaraju oči te toleriraju nasilje svih oblika, od obiteljskog, preko braniteljskog do navijačkog, tako daju do znanja svima da je poželjno praviti se glup, da je poželjno biti huligan, da si mačo kada mlatiš suprugu, curu… Poželjno je ne misliti svojom glavom i pozivati se na institucije.

Ne, nije poželjno, ali pitanje je imaju li hrvatske institucije sluha, znanja i volje da zaustave ovo neviđeno divljaštvo i krvoproliće po ulicama naših gradova.

Volimo se hvaliti kako smo mi dio kulturnog europskog društva. Naprotiv, ja imam osjećaj da smo gori od zemalja trećeg svijeta, kojima se tako zdušno znaju rugati te naše hrvatske institucije, samodopadan premijer, predsjednica, ministri i svi ostali stručnjaci u tim istim institucijama. Nažalost, naš narod je snagu i zajedništvo pokazao samo u ratu, u miru nam to baš ne polazi za rukom.

Eleonora Mandić

Doktore, hitno!

Koristimo kolačiće i druga slična tehnička rješenja kako bismo poboljšali vaše iskustvo s našom web stranicom, analizirali obrasce korištenja i isporučili relevantne oglase. U našoj ažuriranoj Polici Privatnosti možete pročitati više o tome koje podatke prikupljamo i kako ih koristimo.