ORTOPEDSKE CIPELE Pravo na nove ostvaruje se svake 2 godine: Kad obujem cipelu, ne želim se osjećati jadno, poniženo, biti u strahu da će mi se svi smijati

ORTOPEDSKE CIPELE Pravo na nove ostvaruje se svake 2 godine: Kad obujem cipelu, ne želim se osjećati jadno, poniženo, biti u strahu da će mi se svi smijati
D.H.

D.H.

‘Povrijedili su me izgledom cipela na prvi pogled, no odmah sam odlučila javno o tome progovoriti i boriti se za pravo na po izgledu “normalne” cipele’

Naša čitateljica Leonida Kifer osoba je s invaliditetom, kojoj za svakodnevni život trebaju ortopedske cipele. O problemu s kojima se susreće u svezi nabavke i korištenja takvih cipela, odlučila je javno progovoriti.

Evo njezinog pisma:

‘Nove ortopedske cipele su danas podignute.

Ako vam se čini da jedna izgleda kao da je za slona, a druga za čovjeka, u pravu ste, zaista izgledaju onako kako su na slici pokazane.

Bilo bi licemjerno reći da nisam zahvalna što postoji ortopedsko pomagalo koje može pomoći pri hodanju i što mi ih je država odobrila. Na svakoj sitnici se zahvaljujem, a cipele su veeelika stvar.

Dodajem da nije stvar u estetici, nego samo u tome što kad obujem cipelu, ne želim se osjećati jadno, poniženo, biti u strahu da će mi se svi smijati i pri svakom koraku imati osjećaj da su sve oči svijeta uperene u tvoje cipele. Nadam se da možete razumjeti o čemu pričam. Ne poričem ovime da mi je najbitnije da budu udobne za hodanje..samo pri hodanju ne želim padati u depresiju veću od one u kojoj jesam samo zato što spadam među osobe s invaliditetom, onu skupinu o čijim osjećajima ni birokracija ni društvo ne brinu.

Na slijedeće imam pravo za dvije godine. Osim ako na primjer iduće godine ne uzmem uložak za “normalne” cipele preko doznake, tada na ortopedske cipele imam pravo tek za 4 godine. Osobno smatram da je to ogromna diskriminacija i počela sam zdrave ljude pitati koliko cipela oni kupuju u dvije godine, čisto da svi zajedno osvijestimo kako je u društvu visoka diskrimimacija i to onih koji su i bez ovog na raznim životno važnim područjima diskriminirani.

Počela sam se pitati kako to da u RH ne postoje tvrtke koje su u stanju izraditi ortopedske cipele u kojima ljudi neće iz aviona izgledati, kako to narod često kaže, “kao da s osobom nešto nije u redu”. Neki pričaju o štiklama, naslikavaju se gradeći kultove cipela, a mi se valjda po nekom očekivanju društva moramo boriti da nam cipele bar prividno izgledaju jednako, kad to već s nogama ne možemo učiniti.

Povrijedili su me izgledom cipela na prvi pogled, no odmah sam odlučila javno o tome progovoriti i boriti se za pravo na po izgledu “normalne” cipele.

Svi zaslužujemo na jednak tretman i jednako dostupna prava, usluge i sve što podliježe jednakosti u životu. Svi!

Meni sada ostaje učiti se na nove cipele i polako ih prihvaćati, po funkciji, ne po izgledu.

Vjerujem da su i one podsjetnik, da svijet promatram po sadržaju, ne po vanjštini.

Bitno je naučiti vidjeti srcem. A srce vidi novi početak!’.

Doktore, hitno!

Koristimo kolačiće i druga slična tehnička rješenja kako bismo poboljšali vaše iskustvo s našom web stranicom, analizirali obrasce korištenja i isporučili relevantne oglase. U našoj ažuriranoj Polici Privatnosti možete pročitati više o tome koje podatke prikupljamo i kako ih koristimo.