LAŽI ME!

LAŽI ME!

Foto: 

mohamed matar from Pixabay

Mila Hrastić

Mila Hrastić

Ako primijetite da vaša djeca lažu u dobi od tri do pet godina, to nije razlog za zabrinutost

Postoji osoba koja nikada nije slagala? Jednostavno, ne!
Na žalost laž je sastavni i prirodan dio naših života.

Znate li da je laganje aktivnost koja je jednako stara kao ljudska vrsta. Kada su ljudi shvatili da laganjem štite sebe i druge ne zna se, ali davnih 1950-ih jedan znanstvenik odlučio je znanstveno pristupiti laganju i pomoću neverbalne i verbalne komunikacije počeo otkrivati kako se ljudi ponašaju kada lažu, govorimo o Paulu Ekmanu.

Laž je svjesno izrečena neistina ili obmana.
Najčešće ljudi misle da laganjem štite sebe ili druge. Laži dijelimo na one potpuno bezopasne – kada nekome ne želimo reći da se udebljao ili da joj je loša nova frizura ili kada lažemo o sebi da bi ostavili što bolji dojam.

Sljedeća kategorija je ozbiljan oblik laganja kada lažemo zbog materijalne dobiti, a na štetu drugih ljudi, laganje iz pohlepe.
Većina lažova koji to rade iz zlobe i obmane da naštete drugim ljudima najčešće nemaju grižnju savjest, čak i uživaju pri pomisli koliko su boli i zla nanijeli drugim osobama.
Iako oni koji lažu misle da to rade zbog zaštite druge strane, nije im jasno da često druga osoba najčešće osjeti i zna da ju lažete i tada ste ju još više povrijedili. Najčešće prevarene osobe, prave se da lažovima vjeruju, ali nakon nekog vremena prevarenima je dosta pretvaranja i ne mogu se više praviti jer tada osjećaju tjeskobu i imaju osjećaj da njihova gluma šteti njihovom psihičkom zdravlju.

Često se prevareni gledaju u ogledalo i pitaju se jer stvarno taj lažov misli da je prevarena osoba toliko glupa.
Naravno, ako suptilno i da do znanja lažovu da je pročitan, lažovi se ne daju zbuniti i nastavljaju dalje sa svojom starom dobrom praksom laganja.

Nažalost i ja sam upoznala dva ekstremna lažova.
Prvi lažov toliko laže da mu ne vjerujem kada kaže kako se zove. Laže u svakoj prilici od sitnih bezazlenih laži pa do onih velikih laži. Uvijek u svoje laži uvlači potpuno nedužne ljude tako da normalni ispravni ljudi upadnu u probleme ni krivi, ni dužni. Naravno, lažljivac nema ni mrvu grižnje savjesti, jer se i sam uvjeri u svoje laži te uvijek glumi žrtvu.

Drugi lažov nešto je manje ekstreman, laže da bi sebe zaštiti, kako on kaže: „…ja ne lažem, već ispustim bitne detalje…“, na žalost ne razumije da to „ispuštanje bitni detalja“ prolazi samo kod osoba koje ga ne poznaju dobro i dugo, a kod osobe koja ga poznaje trideset godina to ne prolazi, ali ja se obično pravim bedasta i pustim ga da misli da sam povjerovala jer mi tom laži nije nanio štetu i na kraju nije mene lagao, već laže više sebe. Ponekad suptilno dam do znanja da znam da me laže, ali ne možeš takvu osobu smesti. Tada odmahnem rukom, nasmijem se i dalje se pravim bedasta.

Igra lažima je vrlo opasna, prvi primjer gdje osoba učestalo laže, rabeći laž kao stalnu tehniku u odnosima s drugim ljudima i potpuni izostanak osjećaja krivnje, koja je već odavno premašila granicu i ne razlikuje dopušteno od nedopuštenog te dobro od lošeg.

Drugi primjer laganja je osoba koja to radi da ne povrijedi tuđe osjećaje i zaštiti sebe od društveno „neprihvatljivog“ ponašanja u jedno segmentu svog života.

Ako primijetite da vaša djeca lažu u dobi od tri do pet godina, to nije razlog za zabrinutost, no rade li to s deset i više godina to je već znatno opasnije i bilo bi dobro odvesti dijete stručnoj osobi da saznate zašto vas dijete laže. Obično je to iz straha od roditelja i previsokih roditeljskih očekivanja koje dijete možda ne može ispuniti.

Doktore, hitno!

Koristimo kolačiće i druga slična tehnička rješenja kako bismo poboljšali vaše iskustvo s našom web stranicom, analizirali obrasce korištenja i isporučili relevantne oglase. U našoj ažuriranoj Polici Privatnosti možete pročitati više o tome koje podatke prikupljamo i kako ih koristimo.