NARCISTIČKO ZLOSTAVLJENJE Znate li što je Gaslighting?

Pojasnit će nam Ana Pecotić, edukatorica Gestalt psihoterapije

Vjerojatno ste čuli za pojam gaslighting, ali ga niste nužno povezali s nečim što vam ugrožava zdravlje i to ono mentalno. O čemu je riječ pojašnjava Ana Pecotić, edukantica Gestalt psihoterapije, savjetovateljica za oporavak od narcističkog zlostavljanja.

‘Vjerovali ili ne, riječ godine 2022. prema Merriam Webster rječniku je – gaslighting. Dosad rezervirana samo za usamljeni klub patnika koji proživljavaju narcističko zlostavljanje, došla je u pravi mainstream, pokazavši time koliko je ova vrsta zlostavljanja zapravo rasprostranjena.
Gaslighting (sluđivanje) je jedna od temeljnih tehnika narcističkog zlostavljanja. Kako ga sam rječnik definira, to je „psihološka manipulacija osobom, obično tijekom duljeg vremenskog razdoblja, koja navodi žrtvu na preispitivanje valjanosti vlastitih misli, percepcije stvarnosti ili sjećanja i obično dovodi do zbunjenosti, gubitka samopouzdanja i samopoštovanja, nesigurnosti u vlastitu emocionalnu ili psihičku stabilnost i ovisnost o počinitelju“.
Zvuči komplicirano, pa da vidimo kako to izgleda u praksi. Ovo su klasični primjeri gaslightinga, rečenice koje ćete često čuti od narcističkih zlostavljača:
„Ti si preosjetljiva.“
„To nije istina. Nije se tako dogodilo.“
„Ja to nisam rekao. Ti si luda. Mislim da bi trebala psihijatru.“
„Opet ti. Uvijek nešto izmišljaš i radiš probleme.“
„Daj molim te, dramatiziraš, nije tako strašno.“
„Zar stvarno misliš da bih ja to izmislio?“
„To sam napravio jer te volim.“

Važno je naglasiti da gaslighting ne može provoditi bilo tko, nego samo osoba u koju imate povjerenja. Dakle jednom kad ste uspostavili odnos gdje vi vjerujete zlostavljaču – to se događa na početku veze kad je divan i krasan i ništa ne ukazuje na nasilje – vi ćete dalje nažalost vjerovati svemu što on kaže.
Kakva je razlika između gaslightinga i obične laži? Velika. Laž se izgovara s dosta jednostavnim ciljem – da se sakrije istina.

Gaslighting se provodi s ciljem da osoba potpuno izgubi vjeru u vlastitu prosudbu, postane ovisna o zlostavljaču te da ne shvaća koliko je strašno nasilje koje proživljava jer ga nasilnik stalno negira ili umanjuje, a ona vjeruje nasilniku. Ako vam lažljivac ukrade sto eura, reći će da nije ukrao. Ako manipulator napravi to isto, reći će naravno da nisam, kakve su to ideje, ja da tebi nešto ukradem, ti stvarno nisi normalna.

E sad, netko tko nije u temi bi se mogao zapitati – kako je uopće moguće da jedna osoba tako uspješno manipulira s drugom osobom da ova više vjeruje njegovim riječima nego vlastitom sjećanju? Odgovor je zapravo jednostavan. I tužan.

Prvo, nije rijetko da se žrtva narcističkog zlostavljanja nalazi u stanju disocijacije. To je ono kad ste fizički prisutni, ali duhom niste – mozak jednostavno otplovi na drugo mjesto jer mu je to čemu svjedoči nepodnošljivo za svjesno procesuirati. Ako vam se to događa, znat ćete o čemu pričam. Disocijacija je obrambeni mehanizam koji se razvije da se čovjek zaštiti on onoga što mu je preteško. Svatko ponekad disocira, ali žrtve narcističkog zlostavljanja to rade vrlo često jer su kontinuirano izložene traumatskim iskustvima.

Kad ste u stanju disocijacije, nećete zapamtiti što vam se dogodilo. Možete i voditi čitave razgovore, ali ih se nećete sjećati. Osim toga, izloženost narcističkom zlostavljanju oštećuje vaše mentalno zdravlje na više načina pa s vremenom i sami shvatite da „slabo pamtite“, ali ne znate zašto. I naravno da kao osoba koja dokazano loše pamti možete više vjerovati drugoj osobi što se zapravo dogodilo, nego sebi samima.

Drugo, još tužnije, je što vjerojatno nikada i niste vjerovali sebi.
Nije to ništa neobično. Generacijski smo odgajani da si ne vjerujemo, odnosno da potiskujemo svoje osjećaje i intuiciju i racionaliziramo stvari. Sjetite se razgovora s roditeljima dok ste bili dijete. Pali ste? „Ajde šta plačeš, sigurno te ne boli baš toliko.“ Dečko iz razreda vas je udario? „Ma nije on zločest, pa poznam mu roditelje. Sigurno mu se sviđaš, zato je to napravio.“ Kućni prijatelj vam je zavukao ruku u gaćice? „Ma to nije moguće, sigurno si nešto krivo zapamtila. On je naš prijatelj već 20 godina.“

I tako, polako ali sigurno, nesvjesno ali vrlo efikasno, roditelji odgajaju djecu koja će jednog dana više vjerovati tuđoj prosudbi nego vlastitom osjećaju. Muž ti je rekao da si prljava kurva? Ma nije on to tako mislio. Pa on te voli. Možda si krivo čula ili zapamtila. Uostalom, svi znaju da loše pamtiš, a i malo si nestabilna u zadnje vrijeme.

Gaslightali su vas kao dijete i zato vas danas druga osoba može bez problema gaslightati. I još nešto – svi to radimo. Kada nam se prijatelj potuži da je depresivan, što kažemo? „Joj pa nije tak strašno, vidi na čemu sve možeš biti zahvalan, ljudi nemaju šta jesti“. Kad čujete da poznanicu zlostavlja muž, a vi ga poznajete iz viđenja kao iznimno simpatičnog i susretljivog, dok je ona vječno loše volje, što ćete reći? „Ma ne vjerujem, baš je fin gospodin, neki dan mi je ponio vrećice do lifta“.

Kolektivno smo naučeni da ne vjerujemo ni vlastitim, ni tuđim osjećajima. Stalno nešto osuđujemo, prosuđujemo i racionaliziramo, umjesto da se zapitamo kako se osjećamo. Mnogi od nas su toliko duboko zakopali emocije da ih ne znaju ni osjetiti, a kad ih i osjete, ne znaju ih imenovati.

Ako želite sebe spasiti od gaslightinga i zlostavljanja svih oblika, krenite na psihoterapiju ili savjetovanje. Postoje alati koji će vam pomoći da vratite vjeru u sebe. A za početak, ako imate djecu, nikad, ali baš nikad nemojte negirati njihove osjećaje. Nikada nemojte misliti da znate bolje od njih šta im se desilo i kako se osjećaju. To je jedini način da odgojite sretne, zdrave ljude, koji neće u svoj život privlačiti odvratne zlostavljače, kao što se možda vama, nažalost, dogodilo.
Sretno’, poručuje Ana Pecotić.

Doktore, hitno!