U prošloj godini 337 djece se udaljilo iz obiteljskog doma
Svake dvije minute u Europi nestane dijete. Svaki slučaj nestanka djeteta razlog je za zabrinutost s obzirom na to da nestala djeca mogu biti izložena različitim opasnostima tijekom nestanka. Magistra psihologije Martina Nikolić, stručni suradnik Centra za nestalu i zlostavljanu djecu, u Topcastu Top Radija voditelju Kruni Belku govorila je o toj temi povodom obilježavanja Međunarodnog dana nestale djece. ‘(…) Nikada nije bilo jednostavno odgajati dijete, a danas posebno zbog tog online svijeta u kojem se mi brinemo o nekom parkiću, a ne znamo što djeca rade na Snapchatu (…). Masa roditelja uopće ne zna koje su aplikacije koje ta djeca koriste tako da je tu stvarno velika prilika rad. Uvijek je savjet graditi odnos povjerenja s djecom.(…)’, između ostalog, rekla je psihologinja Nikolić.
Istaknula je psihologinja kako pitanje nestale djece nije aktualna tema u medijima.
‘Postane aktualna tema u slučaju nestanka nekog djeteta, vidjeli smo što se dogodilo u Beogradu oko Nove godine. Pretpostavljam da ljudi i nekako bježe od te teme. Imaju osjećaj da se to ne može dogoditi njima i to je nešto što njih i čuva. Tom temom se ne žele baviti, što manje znaju o tome to bolje, pretpostavljam da se u nekom slučaju i boje upoznati zapravo sa rizicima’, rekla je psihologinja Nikolić.
Kada je u pitanju Hrvatska, u prošloj godini 337 djece se udaljilo iz obiteljskog doma, 283 od toga su djeca starija od 14 godina, a u istoj prošloj godini skoro 1200 djece je pobjeglo iz ustanova.
‘Velik udio nestanaka djece spada na bjegove iz ustanova, iz onog što se u narodu često zove ‘popravnih domova’. Ono što vidimo kao problem je što javnost obično na to reagira u smislu – pa nije to tako veliki problem, zločesta djeca su samo pobjegla iz doma’, rekla je Nikolić.
O tome je li problem u sigurnosti domova, psihologinja je objasnila:
‘Postoje različiti tipovi domova. Ono što mi u Centru pružamo je izvaninstitucionalni oblik skrbi. Imamo poludnevne boravke. Domovi su institucionalna skrb i oni su različitog tipa otvorenosti. To ne znači da su domovi kao zatvori da vi doslovno fizički ne možete otići od tamo – možete, možete se ne vratiti, tada se smatra da ste vi u bijegu. Ali taj bijeg donosi sa sobom velike rizike – i za to da djeca postanu žrtve trgovine ljudima, pitanje je gdje su otišli, zašto su otišli uopće, čime će se baviti u međuvremenu dok ih nema dok je za njih država propisala da je najbolje da budu u instituciji koja će se brinuti o tome da su sve njihove potrebe zadovoljene. Ta djeca uglavnom nemaju obitelji koje su skrbne, nego se tu mahom radi o obiteljima koje su zanemarujuće i koje sustavno nisu mogle zadovoljavati njihove potrebe’.
Dobra vijest je da se ipak dvije trećine djece vrati ili pronađe u roku od tjedan dana.
‘Uglavnom se djeca vraćaju u nekom kraćem periodu, međutim to ne mora značiti da je sve u redu ako nam djeteta nema dva, tri dana. U dva, tri dana se može dogoditi puno problema za to dijete. Njemu ili njoj život može biti ugrožen, mogu se dogoditi neka kaznena djela da su oni počinitelji, ali i da su žrtve tako da svaki trenutak kada ne znamo gdje je dijete koje je maloljetno je problematičan, makar se radilo o tri sata’, rekla je Nikolić.
Problematika nestanaka djece zasigurno je nešto najstrašnije što se može dogoditi roditelju. Onih najstrašnijih slučajeva, srećom, kod nas ima malo.
‘Ono što vidimo kroz reakcije javnosti i kako dosta radimo s roditeljima ne samo po pitanju nestanaka djece nego i pitanja sigurnosti na internetu i slično, često je reakcija roditelja takva da paze da se dijete, kada ode u neki park, ne udaljava, zatim provjeravamo s kim će biti, s kime se druži, tko su ti prijatelji koji će biti tamo u tom parkiću i paziti da nema nekakvih kombija da se to ne bi dogodilo’, rekla je Nikolić te nastavila:
‘Često se spominju kombiji, karavani. To je u javnosti tako nekako prepoznato, a čini mi se da je to neki strah koji smo, ajmo reći, naslijedili. Taj strah je možda bio realan dok smo ja, vi odrastali. U današnje vrijeme, roditelji pomisle – pa dijete je sigurno, sjedi tu kraj mene, evo na mobitelu je! Dijete, danas, iako je kraj vas, na mobitelu – ne možete biti sigurni je li ono sigurno jer se može događati da je ono žrtva vrbovanja, da dogovara susret s nekom nepoznatom osobom koja će dovesti do toga da on dođe u kategoriju nestalog djeteta’.
Nikolić je stručni suradnik Centra za nestalu i zlostavljanu djecu. Pozivni centar za nestalu djecu na broju 116 000 nedavno je obilježio deset godina postojanja otkako centar vodi tu liniju.
‘116 -000 – to je kratki, harmonizirani europski broj što znači da na razini Europe, ako se vi nalazite, recimo u Francuskoj i imate slučaj da je vaše dijete ili dijete poznanika nestalo, vi ćete tamo nazvati taj broj i javit će se neka njihova organizacija koja je zadužena za pitanje nestale djece.(…)’
Psihologinja je istaknula:
‘Bitno nam je da javnost zna da je ta linija dostupna u slučaju da se njima dogodi da imaju neka pitanja, slobodno se mogu obratiti, linija radi od 0-24 svaki radni dan i naši su stručnjaci tu na raspolaganju za psihosocijalnu podršku, pravnu pomoć, administrativnu koja ne prestaje kada se dijete nađe nego po potrebi može trajati duže’.
Psihologinja Nikolić govorila je i o problemu opasnosti u online svijetu.
‘(…)Veliki je rizik od toga da vam se dijete dopisuje s nekim i dođe do toga da se želi naći s nepoznatom osobom. Osim ove linije imamo liniju Centra za sigurniji internet koja je dostupna na broju 0800 606 606. Bilo je slučajeva kad su nas nazivala djeca koja su dogovorila sastanak s nepoznatom osobom ili koja ih ucjenjuje da će objaviti neke njihove intimne fotografije koje su im poslali u povjerenju, što je kazneno djelo. Ali djeca se i na taj način izlažu riziku tako da stvarno trebamo biti oprezni’ rekla je Nikolić.
Istaknula je psihologinja kako nije rješenje djetetu oduzeti mobitel.
‘Mi se svi skupa trebamo educirati o tome kako na neki siguran način koristiti online svijet. Internet može biti prekrasno mjesto, ali o nama ovisi za što ćemo ga koristiti’.
‘(…) Nikada nije bilo jednostavno odgajati dijete, a danas posebno zbog tog online svijeta u kojem se mi brinemo o nekom parkiću, a ne znamo što djeca rade na Snapchatu (…). Masa roditelja uopće ne zna koje su aplikacije koje ta djeca koriste tako da je tu stvarno velika prilika rad. Uvijek je savjet graditi odnos povjerenja s djecom.(…)’, rekla je psihologinja Nikolić.
Doktore, hitno!
