ad
ad

DRAGANA RADUSINOVIĆ TAFRA: Važno je čitati zato da bi vaš svijet bio ljepše mjesto za život

DRAGANA RADUSINOVIĆ TAFRA: Važno je čitati zato da bi vaš svijet bio ljepše mjesto za život
D.H.

D.H.

 

-Čitanje zaista jest za svakoga-

 


Našla sam se na kavi s prijateljicom. Naše lijepe i pametne kćeri izdvojile su se za susjedni stol, a ona je mojoj ispisivala posvetu na knjigu koju joj je donijela. “Priče iz davnine”, Ivane Brlić Mažuranić, poklon kao poticaj za četvrti razred osnovne škole. Njezinu sam ljepoticu pitala da što ona sada čita. Pred šesti razred osnovne škole na pristojnom ‘predtinejdžerskom’ rekla je “Huckleberryja Finna”.
Obje su složile one poznate dječje face koje majkama šalju poruku o njihovim ‘moranjima’ koja se ponekad odnose i na čitanje knjiga. Nažalost među djecom dana, sve češće. Slegnule smo ramenima prešutno poručujući da ‘ima i gorih moranja’.

– Ah, Huck Finn, po Mississippiju gori, po Mississippiju doli – rekla sam dodajući kako mi je Huck uvijek bio nekako draži od Toma Sawyera. U svojem sam odrastanju zaista puno čitala. Gutala sam knjige. Na neko vrijeme užurbanost života me je odvojila od njih. Provela sam više od desetljeća čitajući, danas bih rekla prekobrojnu količinu novina i časopisa. Ali uvijek sam, baš uvijek čitala nešto. Nešto sam i pisala.

Ovih dana manje ili više užurbano pišem svoj drugi roman koji je i bio jedna od naših tema na kavi. Naime, moja spomenuta prijateljica je profesorica hrvatskog jezika i književnosti. Moja lektorica, moja stvarna urednica, moja kako bi njezin muž rekao ‘što dotakne, to i oplemeni’, ona koja mi je lektorirajući moj prvi roman rekla ‘Napisala si ga eliptičnom rečenicom i govornim stilom’, a ja sam tupasto pitala ‘A zar moj način pisanja ima ime?’ … ‘Ima, ima, itekako ima…’ rekla je dodajući kako su tog ljeta moji likovi postali njezini najbolji prijatelji. Iščitala ih je više puta. I oplemenila ih, nježno, neprimjetno, a silno efektno. I ja se nadam da će to učiniti ponovno. Lobiram.Ona jel’te, čita. Puno. Temeljito. Uporno. I uvijek nekako nenametljivo, potiho, kao da neće, ali ipak hoće, podmeće čitanje svuda oko sebe. Svima. Stalno.

U godini čitanja o čitanju se naravno puno piše, no upitno je koliko se više čita. Razlozi o važnosti i nužnosti čitanja iskaču iz svake paštete, protežu se od stjecanja sposobnosti lijepog izražavanja, preko učenja vještine pisanja i treniranja koncentracije do tkanja empatije, osobine koja se stječe i učenjem. Čitanje pruža utjehu, donosi znanje, budi maštu, otkriva svjetove, uveseljava, potiče na razmišljanje, čuva od površnosti … Zato je, rekla bih, važno čitati. Želimo li da se više čita izazov vremena u kojem živimo, a ono se može opisati kao svojevrsni vrhunac konzumerizma brzopotrošne robe svodi se na ponovno davanje važnosti onome zbog čega je čitanje važno. Primjerice, lijepom izražavanju.

Književna su djela kroz povijest mijenjala svjetove, poticala revolucije, tiho rušila političke poretke, propitivala tabue, knjige su zabranjivali i danas zabranjuju razni režimi što samo govori o snazi i važnosti knjiga iako se ona možda ne može iskazati jednostavnom materijalističkom jednadžbom tako traženom i popularnom na svakom koraku naših svakodnevnih života.

Posljednje tri godine čitanost knjiga u Hrvatskoj prema podacima agencije Kvaka pada. Za ovu godinu podatak iz istraživanja u povodu Noći knjige kaže da je barem jednu knjigu pročitalo 45 posto ispitanika u odnosu na 49 posto lani, ali 56 posto u 2017. godini. No, detaljnija je analiza, prema istraživanju pokazala da je čitanost veća među ženama (52 posto), da više čitaju oni s visokim obrazovanjem (73 posto), postom oni koji su materijalno boljestojeći (59 posto) i stanovnici Istre i Kvarnera (57 posto).

Zašto je važno čitati? Jednostavno je. Zato da bi nam naš vlastiti mikro svijet pa i naš unutarnji svijet bio ljepši, ugodniji, ispunjeniji, mirniji, ali istovremeno uzbudljiviji, da bismo znali spretnije i pametnije birati prioritete, prepoznavati svoje potrebe, da bismo lakše razumjeli naoko nove stvari, da bismo razvijali kreativnost pa i originalnost, da bismo sa stotinu pročitanih knjiga u svojem iskustvu djelovali i na svijet oko sebe da od njega gradimo ljepše mjesto za postojanje. Na pitanje “Zašto je važno čitati?” odgovori mogu biti racionalni ili emotivni, strogo kognitivni, ali i idealistički, praktično svrsishodni, ali i romantični, a upravo to govori možda i najviše o važnosti čitanja. Svatko može naći svoj razlog i čitanje zaista jest za svakoga. Planinarenje možda nije.

Sretno vam čitanje i u godinama posvećenim nečem drugom.

Dragana Radusinović Tafra

Doktore, hitno!

Koristimo kolačiće i druga slična tehnička rješenja kako bismo poboljšali vaše iskustvo s našom web stranicom, analizirali obrasce korištenja i isporučili relevantne oglase. U našoj ažuriranoj Polici Privatnosti možete pročitati više o tome koje podatke prikupljamo i kako ih koristimo.