NASTAVAK PRIČE O ORTOPEDSKIM CIPELAMA: Kako je privatna tvrtka koja ih je izradila došla do mene?!

‘Zvuči suludo, jel tako?’

‘Da se nije dogodilo ovo s cipelama, možda bih potpuno zaboravila način na koji je privatno poduzeće koje ih je izradilo, došlo do mene’. Kaže to naša čitateljica Leonida Kifer osoba je s invaliditetom, čiju smo priču o ortopedskim cipelama objavili na našem portalu, nastavljajući razmišljati o svom i problemu s kojim se susreću mnogi u Hrvatskoj.

‘Da, oni su mene prvu kontaktirali, ne ja njih. Zvuči suludo, jel tako?’, pojašnjava.

‘Dan nakon pregleda kod ortopeda kojemu godinama idem i zaista je čovjek i sve čini što može za mene, zvonio je mobitel. Dakle, netko je doslovno imao moj broj mobitela. Nisam ga dala ortopedu, nego se nalazi unutar sustava zajedno s mojim ostalim podatcima.

Žena s druge strane uljudno poželi dobar dan, predstavi se, kaže iz kojeg poduzeća zove i upita me – vi ste jučer bili na pregledu u Božidarevićevoj i dobili doznaku za ortopedske cipele i ortozu? Odgovorim da jesam. Napomenem joj da još nisam uspjela ništa odnijeti na HZZO jer ležim u bolovima. Umjesto da upotrijebim mozak i racionalno promislim što se događa i reagiram, ja sam bila sva pod dojmom kako netko iz privatnog sektora brine o mom zdravlju i već unaprijed nudi svoju uslugu. Kako sam preko posla čula za to poduzeće i znam da je poznato u tim krugovima, pristala sam odmah da mi ih oni izrade, nije bilo razloga sumnjati u kvalitetu i odnos prema klijentu kad te sami zovu dan nakon pregleda.

A sad me danima kopka kako netko iz privatnog sektora može dan nakon pregleda znati da ste dobili doznake za određena pomagala?? I još k tome ima vaš telefonski broj. Na nalazu ortopeda broj mobitela ne piše kao ni na doznaci.

Strah me iskreno donositi zaključke o ovome, no danas nakon onako izrađenih cipela, imam osjećaj da netko unutar zdravstvenog sustava odaje privatnom sektoru naše osobne podatke. Rade li to besplatno ili za neku proviziju, to kao i ovo prethodno, ne mogu tvrditi.

No stvarno je čudno.

A cipele… da su se barem potrudili, ja bi sve zaboravila i prešla preko svega jer bi bila opčinjena svojim cipelama. Za koje nisam imala niti jednu probu. Niti su me kontaktirali dok nisam ja počela dosađivati s upitima.

Ponavljam da je ovo samo kap u moru i da ovo nije jedino poduzeće kojemu je očito bitno samo naplatiti doznaku i dobiti lovu na račun.

Cipele nakon utorka obula nisam. Gledam ih svaki dan i suze mi cure. Još ih ne mogu obuti. Boli me cijelo biće od samog pogleda. Pokušat ću svakako hodati u njima, to je plaćeno i dobiveno i ne želim biti nezahvalna jer ipak su moje iduće dvije godine.

Hvala svima što ste uz mene. Najmanje sam ja bitna, ja samo više ne mogu i ne želim šutjeti. Nešto želim učiniti da barem neko dijete ne bude ismijavano ili na druge načine zlostavljano jer mi odrasli šutimo i trpamo pod tepih iako znamo što se događa.

Hvala što ste uz mene i što me ovako razočaranu trpite’, poručuje Leonida Kifer.

Doktore, hitno!