INTERVJU Profesor Markić sa splitske dječje intenzivne: Najbolje je da se nikad ne sretnemo na mom poslu

INTERVJU Profesor Markić sa splitske dječje intenzivne: Najbolje je da se nikad ne sretnemo na mom poslu
D.H.

D.H.

‘Pokušavamo što više možemo biti u korak sa svjetskim trendovima’

Prof. dr. Joško Markić uži je specijalist intenzivne medicine i pedijatrijske hitne i intenzivne medicine na Zavodu za intenzivnu pedijatriju KBC- a Split. Često govori kako je njega i kolege najbolje ne znati jer ako netko dođe u kontakt s njima znači da je toj osobi dijete životno ugroženo i teško bolesno. Zato svima kaže da je najbolje da se ne susretnu na njegovom radnom mjestu, piše Portal Zdravlje.

Godišnje liječe 300 djece

– Intenzivno liječenje djece, a tako i odraslih je najkompleksniji dio medicine gdje koristeći sva dostignuća farmaceutske industrije što se tiče lijekova, ali i suvremena tehnološka dostignuća, potpomažemo oporaviti funkcije organizma koje u tom trenutku nisu zadovoljavajuće. Cilj nam je zaustaviti progresiju bolesti i pomoći da dijete krene putem ozdravljenja. U našoj intenzivnoj godišnje liječimo 300 životno ugrožene djece i to sve u dobi od 0 do 18 godina. Referentni smo centar za područje Dalmacije pa nam dolaze sva životno ugrožena novorođenčad i djeca s tog područja. Obuhvaćamo široki raspon patologije liječeći i zbrinjavajući prijevremeno rođenu novorođenčad od 500 grama do adolescenta od stotinjak kilograma. To je iznimno zahtjevan posao. Što se tiče održavanja životnih funkcija najčešće liječimo djecu koja imaju zatajenje disanja kada ih moramo priključiti na respirator i uz pomoć lijekova nadomještamo plućnu funkciju. U slučaju bubrežne bolesti to radimo uz pomoć dijalize, a uz pomoć lijekova možemo kontrolirati hemodinamsku stabilnost i srčani rad. Koristimo sve mjere koje su danas na raspolaganju u cijelom svijetu, objašnjava prof. Markić.

20 godina Zavoda

Znači li to da Zavod za intenzivnu pedijatriju KBC Split ima sve potrebne instrumente za liječenje najmlađih pacijenata i imate li dovoljno kadra?

– Mogu reći da pokušavamo što više možemo biti u korak sa svjetskim trendovima. Naravno, uvijek je i financijsko ograničenje u pitanju, ali vrlo često naši sugrađani, razne organizacije, udruge, tvrtke i ostali organiziraju mnoge humanitarne akcije. Naš zavod ove godine slavi 20 godina, a njegov je začetnik ravnatelj bolnice prof. Julije Meštrović. Sada zavod vodi doc. Branka Polić, a uz nas troje još imamo dr. Tanju Kovačević i dr. Tatjana Ćatipović Ardalić te smo jedini pedijatrijski intenzivisti na području Dalmacije. U radu nam pomaže i dio kolega s naše klinike koji su prošli edukaciju u području intenzivne medicine te s njima lakše prebrodimo sva dežurstva. Pohvaliti treba i naše medicinske sestre koje su visoko educirane i motivirane, a često rade i preko svih normativa. Naš obol smo dali i tijekom COVID krize radeći u odrasloj intenzivnoj na Križinama.

Zbog kojih bolesti, zdravstvenih problema ili stanja kod vas završavaju najmlađi?

– Najčešće i dugo godina smo imali dosta njih zbog traume iz prometnih nesreća, a najzahtjevnije su bile ozljede mozga i glave. Od kada se podigla svijest o potrebi korištenja kacige, ali i javnozdravstvenim djelovanjem smanjio se broj stradale djece. Relativno dosta bude i djece s teškim ozljedama zbog pada s bicikla pa apeliram da djeca nose kacige. Ljeti dolaze djeca radi utapanja. Tijekom godine bude dosta kritično bolesne djece kao posljedica akutnih upalnih bolesti i sepse te novorođenčadi zbog prijevremenih poroda ili nakon operacijskih zahvata.

Uvažiti trud roditelja

Koliko se djeca zadržavaju na Zavodu i gdje nastavljaju rehabilitaciju nakon toga?

– To ovisi o bolesti, a kreće se od nekoliko dana do nekoliko tjedana. Imamo i djece koja su na kroničnoj strojnoj ventilaciji zbog zatajenja disanja, a neki od njih su znali na zavodu biti i nekoliko godina. Dio te djece je sada kod kuće jer su roditelji preuzeli brigu o njima na respiratoru. Bili su kod nas na edukaciji, a i u stalnom smo kontaktu u slučaju bilo kakvih poteškoća. Na tome smo im iznimno zahvalni i cijelo društvo treba uvažiti njihov trud. Medicinsko osoblje i roditelji naših pacijenata sačinjavaju tim koji ima izvanrednu suradnju. Otvoreno komuniciramo i izlažemo koje su komplikacije moguće. Mislim da roditelji to cijene i zato nemamo nekih značajnijih problema. Nažalost, u cijeloj Dalmaciji nema ustanove koja bi mogla skrbiti za djecu s kroničnim poteškoćama.

Predsjednik ste ogranka za Dalmaciju Hrvatskog pedijatrijskog društva? Što vam je primarni cilj?

– Koristim tu funkciju da uz svoj politički dio djelovanja, jer sam županijski vijećnik SDP- a, promičem sve ono što preventivno može djelovati na zdravlje djeteta, kasnije i odraslih. Potičemo i lobiramo za što više novih specijalizacija iz pedijatrije za primarnu zdravstvenu zaštitu i poboljšanje uvjeta našeg stručnog rada. Zbog sinergije struke i udruga roditelja u jednom trenutku u Splitsko-dalmatinskoj županiji na teret sredstava iz EU bilo je raspisano najviše specijalizacija iz primarne pedijatrije. Nakon toga je bilo još natječaja i trebamo nastaviti putem pametnog planiranja kadrova.

Primarna pedijatrija

Onda kako stojimo s pedijatrima u županiji koja ima najveći broj osiguranika?

– Mi u županiji smo imali najveći problem u Hrvatskoj što se tiče popunjenosti mreže primarnih pedijatara. Zdravstvena zaštita djece nije kolabirala jedino zahvaljujući angažmanu kolegica koje su nastavile raditi i nakon 65. godine života. Tako su nam pomogle prebroditi tu kritičnu situaciju. Ne smijemo se ni sada uljuljkati nego treba nastaviti osposobljavati nove kadrove da poboljšamo dostupnost pedijatrijske skrbi, pogotovo na otocima i ruralnim područjima. To je i važna demografska mjera jer će mlade obitelji lakše ostati na područjima na kojima imaju osiguranu zdravstvenu skrb za svoju djecu. U bolnici posljednjih pet godina imamo veći broj specijalizanata pedijatrije i optimističan sam za budućnost naše klinike. Kadar treba stalno i planirano zanavljati.

Što vam je u bolničkoj praksi najgore, a što pamtite kao završetak liječenja sa sretnim krajem?

– Najgore mi bude kada cijeli tim, uključujući i mene, napravi sve, ali ipak ne uspije spasiti dijete. To nam svima uvijek pada teško. A što se tiče drugog dijela vašeg pitanja toga je bilo više. Sjećam se djeteta koje nam je helikopterom dovedeno s Hvara jer ga je ugrizao poskok i to direktno u krvnu žilu noge. Dijete je stiglo u životno ugrožavajućem stanju, ali preživio je. Taj smo slučaj opisali u stručnom časopisu. Kada se toga sjetim shvatim da su to bile scene za film sa sretnim završetkom. Takve su scene moguće jedino kad imate visoko stručan i uvježban tim. A naš Zavod ga ima, kazao je za Portal Zdravlje prof. dr. Joško Markić.

Doktore, hitno!

Koristimo kolačiće i druga slična tehnička rješenja kako bismo poboljšali vaše iskustvo s našom web stranicom, analizirali obrasce korištenja i isporučili relevantne oglase. U našoj ažuriranoj Polici Privatnosti možete pročitati više o tome koje podatke prikupljamo i kako ih koristimo.