INTERVJU Samir Haj-Barakat, dr. med., specijalist opće kirurgije – Najdoktor

INTERVJU Samir Haj-Barakat, dr. med., specijalist opće kirurgije – Najdoktor

Foto: 

Doktore, hitno!

D.H.

D.H.

‘U životu je važno slušati sebe i u tišini svoga srca i razuma pronaći sebe’

Ponovno ste izabrani za naj-doktora, odabrali su Vas Vaši pacijenti. Koji je ključ uspjeha u ovim za zdravstvo bremenitim vremenima koja su zasigurno narušila dobar odnos liječnika i pacijenata?

– Mislim da je osnova uspjeha u današnje vrijeme povjerenje koje se gubi neovisno o odnosima i profesiji, a naravno da se to najviše očituje u medicini gdje su ipak u pitanju ljudski životi i sudbine. Svjedoci smo da se gube neke osnovne postavke u društvu. Da bi postao liječnik, zaista treba puno truda i rada, školovanja, odricanja, ali ipak najviše od svega treba ljudskosti. Svi oni koji liječničku struku doživljavaju isključivo kao posao su u svojom izboru pogriješili, a u svome zvanju zalutali. Ovo je, ipak, prvenstveno poziv.

Ni jedna grana medicine nije “laka”, no kirurgija spada među najizazovnije. Kako ste se odlučili baš za nju?

– U životu je važno slušati sebe i u tišini svoga srca i razuma pronaći sebe. Tako je i kod izbora zanimanja , kao humanista želio sam imati zanimanje gdje svakodnevno mogu pomagati ljudima, ali da istodobno da moj budući izbor ne bude rutina, već svakodnevni izazov. Kada se uzme koliko posao kirurga zahtjeva strasti, hrabrosti, nekada i nadljudske snage, a s druge strane koliko imate mogućnost direktnog pomaganja ljudima , moj izbor ne treba čuditi.

Radite u Našicama. To je prilično mala sredina. Kakvi su uvjeti? Jeste li kada razmišljali o odlasku u inozemstvo?

– Našice je moj grad, tu sam se rodio i tu sam vidio svoju budućnost. Imao sam mogućnosti ostati u KBC Osijek, inače u Osijeku sam završio medicinski fakultet, čak i ostati raditi i na fakultetu, ali jednostavno me srce vodilo prema mome gradu. Manje sredine imaju manju mogućnost napredovanja u struci, uvjeti su općenito nešto lošiji, ali imaju svoje prednosti, može se bolje uskladiti privatno s poslovnim. Otac sam troje djece koje je puno lakše i sigurnije odgajati u manjem gradu, oni obožavaju Našice, osjećaju se tu sigurno i svi se nekako znamo. Nisam se vodio onim bolje biti prvi u selu nego osrednji u gradu, vodio sam se prvenstveno srcem. Naravno, odluku sam donio zajedno sa svojom suprugom koja je isto završila medicinski fakultet i radi isto u Našicama kao ginekolog.

Što se tiče ponuda, bilo ih je dosta i za mene i za suprugu, pogotovo jer bi išli u paketu, ne mogu lagati da nismo i te opcije uzimali ozbiljno jer kod takvih važnih, životnih pitanja gledate prvenstveno ono što je najbolje za vašu djecu, novac kod mene nije nikada bio presudan. Činjenica je da su uvjeti rada vani bolji, da djeci možete ponuditi bolje školovanje, ako ćemo iskreno i bolje društvene uvjete, no , kao i inače srce je presudilo. U konačnici, Hrvatska je najljepša zemlja po meni s predivnim i iznimno sposobnim ljudima i ako se malo potrudimo kao društvo možemo stvoriti najidealnije uvjete za život

Što biste preporučili mladim ljudima koji žele postati liječnicima – kirurzima?

– Sve ono što sam i naveo, vodite se srcem i razumom. Netko će reći da je posao liječnika, pogotovo kirurga težak, a ja ću reći da je za mene najteži posao onaj kojeg radite a ne volite. Neovisno koliko vas koji posao fizički i psihički iscrpljuje, neovisno koliko zahtjeva odricanja i truda, ako ste sretni na njemu, ako se osjećate zadovoljno na kraju radnog dana, tada radite posao iz snova, a to želim svakome. Dakle svim mladima koji osjećaju ovaj poziv , neovisno koji ih dio medicine privlači, želim reći da neće pogriješiti i da sav trud, rad i odricanja neće biti uzaludno.

Poznato je kako niste “samo” liječnik. Vi ste i političar. Što Vas je privuklo da se bavite politikom pored jako zahtjevnog posla?

– Kao liječnik – humanista, čovjek koji ima usađene moralne vrijednosti nisam mogao okretati glavu od stvarnosti koja postoji oko nas, nisam mogao šutke promatrati ovu nepravdu, socijalne nejednakosti, ogromnu pljačku naroda, ali i devastaciju društva. Kod nas u Slavoniji nikada nije bilo više sirotinje, straha od slobode govora, nikada nije bilo više uhljebljivanja, nepotizma, korupcije.

Ovdje se zadnjih 25 godina sustavno uništavala drvna, prerađivačka i sva ostala industrija, poljoprivreda je ostala u tragovima, čitava sela su iselila , a vizije razvoja nema i naši mladi ovdje se školuju za radna mjesta u nekim bogatijim krajevima Hrvatske i zapadnog svijeta.

Na sreću imam posao u kojem mogu pričati istinu bez straha, što je žalosno, jer liječnici u normalnim i uređenim društvima kakvo je prisutno u Europi i općenito zapadu kojem mi težimo ne bi se trebali baviti općom politikom, već svojom strukom, eventualno biti savjetnici političarima.

Hrvatska je izborila slobodu, izborili su je naši branitelji koji su bili spremni žrtvovati svoj život, a mnogi su ga i dali za neku drugu sliku Hrvatske od one kakva je sada.

Zato je na nama svima koji smo ostali ovdje da neovisno o političkoj orijentaciji , ovu prelijepu državu maknemo s Balkana i izgradimo moderno, slobodno i otvoreno, tzv. zapadno društvo koje počiva na nekim moralnim načelima, modernim, ali i tradicionalnim vrijednostima i kriterijima izvrsnosti što kao narod možemo ostvariti, u suprotnosti ćemo nestati.

Doktore, hitno!

Koristimo kolačiće i druga slična tehnička rješenja kako bismo poboljšali vaše iskustvo s našom web stranicom, analizirali obrasce korištenja i isporučili relevantne oglase. U našoj ažuriranoj Polici Privatnosti možete pročitati više o tome koje podatke prikupljamo i kako ih koristimo.