‘Proslavimo život’
U Splitu je priređen jedinstveni događaj koji slavi život. Bila je to prava poslastica za ljubitelje mode – samostalna modna revija Šime Kovačevića, HRT-ovog novinara iz splitskog dopisništva i modnog dizajnera. Posvetio ju je prvenstveno sestri koja je izgubila bitku, ali i mnogima drugim ljudima koji se u ovom trenutku bore s pošasti zvanom karcinom. Nazvao ju je ‘Proslavimo život’.
Ova revija jedinstvena je iz više razloga, a Vama posebno intimna. Posvetili ste je svojoj sestri koja je nakon duge borbe izgubila bitku s teškom bolešću. Koja je poruka?
– Poruka revije je jednostavna – slavimo život. Život je prekratak. Previše toga u životu je stresno, a iz tog stresa se događaju bolesti, a zapravo kad se razbolite ili kada gledate da se netko vaš razbolio, shvatite da ništa nije vrijedno zdravlja. Nervirate se oko malih gluposti, koje nam se čine velike, kad se razbolimo bude kasno.
Otkrijte nam nešto o odjeći koju ste predstavili. Što Vas je nadahnulo? Što se sada nosi, što je moderno?
– Predstavit ću nešto što je ustvari priča o modnim kreatorima koji su mene inspirirali. Dio će podsjećati na Chanel, dio je razigranost Versacea i Dolce i Gabbane, među ostalim predstavit ću kreacije nastale od nekih svojih dosadašnjih modela, od kojih sam napravio nove. A, što se nosi? Ono što vam pristaje. Od crno – bijele kombinacije, do šarenih boja.
Tko Vam je pomogao u realizaciji? Ipak Vam to nije jedini posao kojeg radite, a pripreme su zahtjevne.
– Prije četiri godine na snimanju sam upoznao mladića koji se školovao za krojača Denisa Budišu. Rekao sam mu kada završi školu da mi se javi, što je on i učinio. Rekao je da želi raditi sa mnom. Ovo nam je druga zajednička modna revija, a to sve zahvaljujući njegovoj tadašnjoj razrednici, današnjoj mentorici, profesorici velikog srca Renati Lončar. Zadnju reviju radili smo nas troje. U međuvremenu sam i sam završio tečaj šivanja. Htio sam vidjeti kako je to kada sam sašiješ nešto o čemu si razmišljao.
Moram prizanti da sam htio odustati od mode, ali sam vidio da me dosta ljudi zaustavi kako bismo pričali o modi. Nisam ni znao da toliko ljudi zna da se bavim modom, da to pratim. Nekako mi se jedan dan spojila priča – mogao bih nešto napravit. U mjesec dana spojio se krug ljudi, koji su mi pomogli. Bez kune smo napravili modnu reviju. Od razglasa, preko Maje Bat Bojić, uključila se škola Callegari sa svojim vizažisticama i Ivanom Zelić. Nedostajao mi je frizer. U jednom trenutku zove me gospođa Magda Maver i kaže mi – evo ja sam sad kod frizera i gospođi Gogi pričam o modnoj reviji i ona mi kaže da bi joj bilo veliko zadovoljstvo da radi za tvoju modnu reviju. I skupio se cijeli niz malih ljudi.
Kako ste izabrali manekenke i manekene?
– To su pozitivni ljudi koje sam upoznato tijekom životu. Tu su glumice, pjevači, bivši poduzetnici, moji dragi kolege novinari. U cijelu priču uključila se i jedna gospođa koja radi na porti, koja mi je jednom prilikom rekla da bi ona željela sudjelovati u reviji, i nju sam, naravno uključio. Manekeni su osobe koje su preživjele karcinom, osobe čiji se članovi obitelji još uvijek bore protiv karcinoma. Želio sam da to sve bude pozitivno, da pokažemo tu pozitivnu energiju.
Mjesto održavanja, također je simbolično.
– Mjesto održavanja revije se sasvim slučajno dogodilo, kao i sve. Na jednom snimanju upoznao sam profesoricu Dariju iz Grafičke škole. Počeli smo nešto pričat o moj reviji i ona je predložila da je održimo u školi. To je školska zgrada s četiri škole. U jednu od njih sam išao ja, a u drugu sestra. Kako imam starije sestre, njihova djeca, moj nećaci, pohađaju te škole, također.
Doktore, hitno!
