Ni liječnik ne može doći na intervenciju bez vozača niti vozač može spasiti pacijenta bez liječnika
Jeste li se ikada zapitali koliko je teško ili lako, stresno ili opušteno biti dio tima vozila Hitne pomoći? Koliko puta ste se zapitali tko nas u tom vozilu vozi i na vrijeme stiže na mjesto intervencije i u bolnicu?
Dragi naši čitatelji to su vozači Hitne pomoći. Jednako zaslužni i ravnopravni članovi tima u vozilu hitne pomoći.
S čim se sve susreću vozači hitne pomoći dok nas pacijente voze u bolnicu, a ostatak tima spašavaju živote pacijenata u stražnjem dijelu vozila.
Opće je poznata informacija da se na cesti treba pomaknuti hitnoj pomoći, policiji i vatrogascima s upaljenim sirenama i rotirkama. Puno puta sam svjedočila situaciji gdje se vozači zbune, uplaše ili se naprosto ponašaju – nije me briga i ne maknu se u stranu i propuste hitnu pomoć.
Kako se određuje vrsta intervencije?
Kada dispečerski centar zaprimi poziv na intervenciju i kada se odredi indeks hitnoće, tim hitne medicinske pomoći izlazi na teren.
Postoje tri tima indeksa hitnoće. Zeleni, žuti i crveni.
Na zelenom vozila hitne pomoći nemaju upaljena ni rotacijska svjetla ni zvučni signal. Na žutom indeksu imaju upaljena samo rotacijska svjetla, bez zvučnih signala, a na crvenom, koji je najhitniji, je oboje, i rotacijska svjetla i zvučni signal.
U slučaju crvenog indeksa u kojem su vozač, liječnik i tehničar Tim 1 ili vozač i tehničar Tim 2, imaju 60 sekundi za izlazak na intervenciju te uključivanje u promet koji im diktira koliko brzo će stići na odredište završiti intervenciju unutar zlatnog sata.
Na cesti se susreću s raznim vozačima, uostalom svatko od nas je različit, postoje savjesni vozači i oni koji to nisu. Velika većina vozača oko sedamdeset posto se maknu. Vozači Hitne pomoći jedino o čemu trebaju razmišljati u trenucima intervencije je situacija u prometu. Za vrijeme vožnje ne razmišljaju o tome što se događa u prostoru za pacijente te je samo i isključivo fokusiran na promet.
Svatko u timu radi svoj dio posao i ima povjerenja u onog drugog. Ni liječnik ne može doći na intervenciju bez vozača niti vozač može spasiti pacijenta bez liječnika.
Posao vozača hitne pomoći izuzetno je stresan i zahtjevan, jer o njegovoj staloženosti i pravodobnom reagiranju ovise životi mnogih unesrećenih ljudi, ali i neodgovornih vozača koji se na cesti ponašaju neodgovorno i ne miču se hitnoj pomoći. Vozač hitne pomoći je osoba koja također mora biti sto posto koncentrirana.
Problem brzine vožnje
Vozači hitne pomoći susreću se s velikim problemom, po policijskim mjerilima, oni ne smiju brzo voziti, nego propisanom brzinom, što može biti u konačnici tragično za oboljelog ili unesrećenog, premda imaju i plavo rotirajuće svjetlo i sirene.
Problem je što policija mora postupati po Zakonu o sigurnosti prometa na cestama koji jasno propisuje da se “na vozila službe Hitne pomoći, vozila sanitetskog prijevoza, vatrogasne službe, civilne zaštite, unutarnjih poslova, vojne policije i carine, kad posebnim uređajima daju svjetlosne ili zvučne znakove, ne primjenjuju odredbe o ograničenju brzine.
No, kad svjetlosnih i zvučnih signala nema – onda slijede prijave. U spomenutim slučajevima na snimkama fiksnih kamera za nadzor brzine doista se ne vide rotirajuća svjetla, ali ne čuje se ni zvučni signal.
No, MUP i Ravnateljstvo policije rade na tome da se takve nepotrebne kazne i odlasci na Prekršajni sud u budućnosti izbjegavaju.
Doktore, hitno!
Jeste li se ikada zapitali koliko je teško ili lako, stresno ili opušteno biti dio tima vozila Hitne pomoći? Koliko puta ste se zapitali tko nas u tom vozilu vozi i na vrijeme stiže na mjesto intervencije i u bolnicu?
Dragi naši čitatelji to su vozači Hitne pomoći. Jednako zaslužni i ravnopravni članovi tima u vozilu hitne pomoći.
S čim se sve susreću vozači hitne pomoći dok nas pacijente voze u bolnicu, a ostatak tima spašavaju živote pacijenata u stražnjem dijelu vozila.
Opće je poznata informacija da se na cesti treba pomaknuti hitnoj pomoći, policiji i vatrogascima s upaljenim sirenama i rotirkama. Puno puta sam svjedočila situaciji gdje se vozači zbune, uplaše ili se naprosto ponašaju – nije me briga i ne maknu se u stranu i propuste hitnu pomoć.
Kako se određuje vrsta intervencije?
Kada dispečerski centar zaprimi poziv na intervenciju i kada se odredi indeks hitnoće, tim hitne medicinske pomoći izlazi na teren.
Postoje tri tima indeksa hitnoće. Zeleni, žuti i crveni.
Na zelenom vozila hitne pomoći nemaju upaljena ni rotacijska svjetla ni zvučni signal. Na žutom indeksu imaju upaljena samo rotacijska svjetla, bez zvučnih signala, a na crvenom, koji je najhitniji, je oboje, i rotacijska svjetla i zvučni signal.
U slučaju crvenog indeksa u kojem su vozač, liječnik i tehničar Tim 1 ili vozač i tehničar Tim 2, imaju 60 sekundi za izlazak na intervenciju te uključivanje u promet koji im diktira koliko brzo će stići na odredište završiti intervenciju unutar zlatnog sata.
Na cesti se susreću s raznim vozačima, uostalom svatko od nas je različit, postoje savjesni vozači i oni koji to nisu. Velika većina vozača oko sedamdeset posto se maknu. Vozači Hitne pomoći jedino o čemu trebaju razmišljati u trenucima intervencije je situacija u prometu. Za vrijeme vožnje ne razmišljaju o tome što se dešava u prostoru za pacijente te je samo i isključivo fokusiran na promet. Svatko u timu radi svoj dio posao i ima povjerenja u onog drugog. Ni liječnik ne može doći na intervenciju bez vozača niti vozač može spasiti pacijenta bez liječnika.
Posao vozača hitne pomoći izuzetno je stresan i zahtjevan, jer o njegovoj staloženosti i pravodobnom reagiranju ovise životi mnogih unesrećenih ljudi, ali i neodgovornih vozača koji se na cesti ponašaju neodgovorno i ne miču se hitnoj pomoći. Vozač hitne pomoći je osoba koja također mora biti sto posto koncentrirana.
Vozači hitne pomoći susreću se s velikim problemom, po policijskim mjerilima, oni ne smiju brzo voziti, nego propisanom brzinom, što može biti u konačnici tragično za oboljelog ili unesrećenog, premda imaju i plavo rotirajuće svjetlo i sirene.
Problem je što policija mora postupati po Zakonu o sigurnosti prometa na cestama koji jasno propisuje da se “na vozila službe Hitne pomoći, vozila sanitetskog prijevoza, vatrogasne službe, civilne zaštite, unutarnjih poslova, vojne policije i carine, kad posebnim uređajima daju svjetlosne ili zvučne znakove, ne primjenjuju odredbe o ograničenju brzine.
No, kad svjetlosnih i zvučnih signala nema – onda slijede prijave. U spomenutim slučajevima na snimkama fiksnih kamera za nadzor brzine doista se ne vide rotirajuća svjetla, ali ne čuje se ni zvučni signal.
No, MUP i Ravnateljstvo policije rade na tome da se takve nepotrebne kazne i odlasci na Prekršajni sud u budućnosti izbjegavaju.
Doktore, hitno!
