TRUSNO PODRUČJE: U Dalmaciji je od potesa najugroženiji istočni dio

-Naknadni potresi će trajati neko vrijeme, ne možemo govoriti o jačini-

Nakon potresa koji se u srijedu navečer osjetio u u Splitu, Makarskoj, Šibeniku, Hvaru, Visu, Dubrovniku, Kninu, Imotskom, Sinju te dijelovima Bosne i Hercegovine, seimolog Krešimir Kuk je kazao kako će aknadni potresi trajati neko vrijeme, ali da se ne možemo govoriti o njihovoj jačini.

– Potres je bio u 21.57 sati, epicentar je bio 20-ak kilometara istočno od Sinja, to je na granici Hrvatske i BiH, u blizini Buškog jezera. Magnituda potresa je iznosila 4.6 po Richteru i osjetio se na širem području. To je jak potres. Intenzitet u epicentru je VI stupnja EMS ljestvice. Takav potres može izazvati materijalne štete, doduše ne velike, ovisi o kvaliteti građevina. Prema dosadašnjim podacima nisu zabilježene materijalne štete i mi ih ne očekujemo, makar ne izrazitije, rekao je seizmolog Krešimir Kuk za 3. Dnevnik HTV-a.

Upitan kolike su šanse da se potres ponovi, Kuk je rekao da su već zabilježili nekoliko naknadnih potresa.

– Najjača su bila dva nešto poslije 22 sata, magnituda 2.6 i 2.3. Ova serija će trajati neko vrijeme. Kolike će biti jačine, ne možemo govoriti unaprijed. Obzirom na jačinu ovog prvog potresa, svi naknadni potresi su dosta slabiji, rekao je Kuk.

Na trusnom smo području

Područje Republike Hrvatske, kao dio mediteransko-transazijskog pojasa, odlikuje se izraženom seizmičkom aktivnošću. To posebno vrijedi priobalno područje i sjevernozapadni dio, a posebice za južnu Dalmaciju. Ukoliko bi potres zahvatio jednu od hrvatskih županija, 42.772 građana bilo bi ugroženo, stoji to u procjeni ugroženosti od prirodnih katastrofa Državne uprave za zaštitu i spašavanje. U Jadranu je izraženija seizmička aktivnost središnjeg i južnog dijela, pogotovo južno od Lastova. Najugroženiji su Ston i Dubrovnik ali i Zagreb. U Dalmaciji je najugroženiji istočni dio, područje Biokova i Imotskog.

Pustošni potresi

Od pustošnih i razornih potresa u Hrvatskoj, posebno je ugrožena kulturna baština, stari gradovi, burgovi, utvrde, dvorci, samostani, palače, kurije, zaštićene povijesne cijeline, mjetnine, arhivi, zbirke, arheološki i hidroarheološki lokaliteti… U takvim potresima najviše bi stradali Split, Dubrovnik, Zadar, Šibenik, Trogir, Pula, Rijeka, Gospić, Karlovac, Sisak, Zagreb, Požega, Slavonski Brod, Varaždin, Vukovar.

Stoljetne i tisućljetne stare urbane sredine koje bi bile potpuno ili dijelom uništene su Poreč, odnosno kompleks Eufrazijeve bazilike, trogirska povijesna jezgra, katedrala sv. Jakova u Šibeniku, splitska Dioklecijanova palača te dubrovačka povijesna jezgra, vrijednosti koje su pod UNESCO-vom zaštitom.

Stradavanja kroz povijest

Podaci, kojima se raspolaže o potresima područja Hrvatske, sežu sve do 361.godine. Dva od njih bila su intenziteta desetog stupnja Mercalli-Cancani-Siebergova ljestvica (MCS ljestvice). To su potres 361. godine zbog kojeg je u more propao grad Cissa (danas Caska) na otoku Pagu te potres od 1667. godine, kada je gotovo potpuno porušen Dubrovnik. Za toga je potresa stradalo više od 3000 ljudi, a potres se osjetio sve do Carigrada, Smirne te Mletaka i Napulja. Uz te potrese, na području Hrvatske dogodio se od 361. godine do danas 21 potres intenziteta devetog stupnja MCS ljestvice.

Broj potresa manjega intenziteta znatno je veći. Tako je nakon glavnoga potresa 5. rujna 1996. godine, s epicentrom između Stona i Slanoga, u razdoblju od dva mjeseca registrirano preko 2000 naknadnih potresa, od kojih je preko stotinu bilo makroseizmički zamjetljivo.

Najmanje su ugrožene zgrade građene nakon 1964. godine

S ozbirom na informacije kojima se raspolagalo, građevine zidane do 1920. godine imale stropne konstrukcije isključivo od drveta. Armiranobetonski stropovi postupno su primjenjivani u razdoblju od 1920. do 1940. godine. Od godine 1945. do 1964. prevladavaju armiranobetonski monolitni stropovi polumontažnih tipova ili izvedeni na licu mjesta. Nakon 1964. godine zidane se zgrade sustavno grade s horizontalnim i vertikalnim serklažima, a zgrade kolektivnog stanovanja s armiranobetonskim nosivim sustavom, koji je izgrađen prema odredbama seizmičkih propisa iz 1964. godine, nakon potresa u Skoplju i 1981. godine, nakon potresa u Crnogorskom primorju.

Po karti očekivanih maksimalnih intenziteta potresa MSK-64 (Medvedev-Sponheuer-Karnik), za razdoblje od 500 godina, u Hrvatskoj se svih 20 županija i Grad Zagreb nalaze u seizmičkom području u rasponu od šestog do devetog stupnja. Seizmičko područje devetog stupnja označava se i kao područje pustošnih potresa, a ono zahvaća devet županija i to Grad Zagreb, Zagrebačku, Krapinsko-Zagorsku, Sisačko-Moslavačku, Splitsko-dalmatinsku, Dubrovačko-neretvansku, Brodsko-posavsku, Požeško-slavonsku i Bjelovarsko-bilogorsku županiju. Zajedno županije pokrivaju površinu od 3.129 kilometra četvornih ili 5,53 posto teritorija Hrvatske, a imaju ukupno 939.258 stanovnika. Seizmičko područje osmog stupnja u kojem se dogašaju razorni potresi pokriva 41,6 posto teritorija, odnosno područje s više od 1,8 milijuna stanovnika.

U područje sedmog stupnja- “vrlo jaki potresi” proteže se na više od polovine državnog teritorija, a šestog stupnja koje se odnosi na jake potrese, područje pet županija, Primorsko-goransku, Karlovačku, Ličko-senjsku, Zadarsku i Šibensko-kninsku. Ove županije su najmanje potresno ugrožene u državi te ne očekujemo veće štete od potresa. Površine je 4.167 kilometara četvornih ili 7,36 posto teritorija Hrvatske. Na tom području prebiva 34.459 osoba što iznosi 0,77 posto stanovništva Hrvatske.

Seizmolozi su se prisjetili 1898. godine

Nakon sinoćnjeg potresa s epicentrom u Jabuci u Cetinskoj krajini seizmolozi su se prisjetili razornog potresa koji se dogodio u Sinjskom polju 2. srpnja 1898. godine u 5 sati i 17 minuta. 

U subotu 2. srpnja 1898. godine u 5 sati i 17 minuta dogodio se razoran potres na području Sinjskog polja. Najviše su stradala mjesta Turjaci, Košute, Čaporice, Gardun, Grab, Trilj, Vedrine i Vojnić. Neke su kuće potpuno srušene, puno ih je bilo oštećeno, spominju se odroni kamenja i pukotine u tlu. Stradale su crkve i škole. U nekim bunarima nestalo je vode. U mjestu Vedrine pojavio se novi izvor vode. Procijenjeni intenzitet u epicentru iznosi VIII-IX MSK ljestvice. Bilo je vrijeme žetve pa je većina stanovnika u vrijeme potresa bila u poljima. Stradalo je nažalost troje djece i tri odrasle ženske osobe. U Turjacima je bilo 12 teško ranjenih ljudi, u Vojniću 20 ljudi je što teško što lakše ranjeno. U Vojniću i Turjacima su kuće uglavnom bile porušene. Kišpatić (1899) piše da u Gardunu, Košutah, Trilju i Čaporicah polovica je kuća porušena a ima preko 40 ranjenih. Oko deset tisuća ljudi ostalo je bez krova nad glavom.

Kišpatić (1899) navodi iz Izvješća Predsjedništva dalmatinskog namjesništva “da je u svemu bilo oštećeno 2365 zgrada za stanovanje i gospodarstvenih. Od bogoštovnih zgrada bilo je porušenih 5 župničkih kuća i 2 crkve”.

U prvih tjedan dana nakon potresa osjetilo se preko 120 naknadnih potresa u tom kraju. Potres je zapisan na seizmografima širom Europe. Najdalji seizmograf koji je zapisao taj potres bio je 1784 km udaljen od epicentra potresa i nalazio se u Estoniji (u Jurjewu).

Tom potresu prethodila je slabija seizmička aktivnost koja je započela 27. lipnja 1898. Ukupno je zabilježeno 17 prethodnih potresa.

Kako nastaje potres

Zemlja je građena od tri osnovna sloja: kore, plašta i jezgre. Kora je debljine od 10 do 70 kilometara. Ispod kore je plašt do dubine 2900 kilometara. Na toj dubini počinje vanjska jezgra kojaje oko 1000 Celzijevih stupnjeva toplija od plašta. Donji slojevi se ugriju i počnu se dizati. Tvar koja se diže lomi koru u područjima koja se nazivaju oceanski grebeni, stvara novu koru i pritom razmiče litosferne ploče. Pomicanje ploča uzrokuje potrese na mjestima gdje se dvije ploče dodirujui pritom stružu jedna o drugu ili se teža zavlači pod lakšu.

Doktore, hitno!