ŽUPAN BOBAN: Zdravstvo je iznad politikanstva; SDP SDŽ: Dostupnost zdravstva u Splitsko-dalmatinskoj županiji nije nikad bila lošija

Tematska sjednica Županijske skupštine

Splitsko-dalmatinska Županijska skupština danas je održala tematsku sjednicu o zdravstvu.

Župan Splitsko-dalmatinska županije Blaženko Boban izjavio je uoči njezina početka kako je ova tema primarna za sve stanovnike Splitsko-dalmatinske županije. “Očekujem da danas neće biti politikanstva i politiziranja jer je zdravstvo iznad toga. Ono se dotiče svakoga našega stanovnika i u tom segmentu očekujem jako konstruktivnu raspravu. Prije svega se to odnosi na uvodna izlaganja ljudi iz struke, a zatim i raspravu te donošenje kvalitetnih zaključaka koji će nam biti podloga za daljnje usavršavanja”, izjavio je Boban.

O stanju u zdravstvu oglasio se i SDP Splitsko-dalmatinske županije. Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:

‘Za razliku od većine država članica EU, građani Hrvatske smatraju da im nisu dostupne usluge koje bi zadovoljile potrebe primjerene njihovom zdravstvenom stanju. Isto tako, naša država je među zemljama u kojima veliki broj stanovništva, pogotovo starijeg od 65 godina, svoj zdravstveni status doživljava kao loš ili vrlo loš.
Sustav zdravstvene zaštite se već godinama urušava i sve manje je naših građana koji su njime zadovoljni. Sustav je sve manje učinkovit te sve teže dostupan, posebice ranjivim skupinama te posebice u sustavu javnog zdravtva. Liste čekanja su neprihvatljivo duge što dovodi do privatizacije sustava, vrijeme čekanja na elektivni zahvat ili CT pretragu je među najduljima u Europi, a po broju kreveta za palijativnu skrb smo na EU začelju. Poboljšanja su potrebna i kad se radi o liječenju onkoloških bolesnika obzirom da imamo najlošije preživljenje u EU.
Nezadovoljni su i zdravstveni djelatnici čije je višegodišnje zanemarivanje dovelo do iseljavanja vrhunski educiranih stručnjaka, a što dodatno ugrožava cijeli sustav.
Situacija je pogotovo zabrinjavajuća u pogledu dostupnosti zdravstva koja u Splitsko-dalmatinskoj županiji nije nikad bila lošija, a trend pogoršanja još nije zaustavljen Za razliku od ostatka Hrvatske gdje je prosječna udaljenost do najbliže bolnice 40 km, u našoj županiji to nije tako. Otoci i Zagora su posebno ugroženi zbog slabe prometne povezanosti, a stanje nije ništa bolje niti na priobalju, poput Makarske rivijere. Čak ni veliki splitski kvartovi poput Splita3 više nemaju svoju ambulantu obiteljske medicine. Hrvatska mora biti primjer drugima u smislu dostupnosti svoga zdravstva. Stoga osiguranje i unapređenje dostupnosti zdravstvene skrbi mora biti jedan od glavnih temelja naše zdravstvene politike, a polazište „novih vjetrova“ mora biti upravo u našoj županiji.
Svjesni smo da je broj liječnika primarne zdravstvene zaštite u opadanju i da ih sve više nedostaje, a da je njihova prosječna dob već sad vrlo visoka. Nemamo pedijatara niti ginekologa, za izvaditi najobičniji nalaz krvi morate dva dana izostajati s posla, a klasičnu rendgensku snimku ste brže i lakše mogli napraviti prije 30 godina nego sada. Sustavnim mjerama i različitim subvencijama potrebno je učiniti rad na primarnoj razini atraktivnijim, a pri tome posebnu ulogu imaju jedinice lokalne samouprave. Međutim, bez pomoći centralne države ništa od toga neće biti moguće. A našem Ministarstvu zdravstva i HZZO-u naša županije očito nije dovoljno interesantna. Stoga se ovdje nisu pojavili vodeći ljudi institucija koje smo pozvali pa je teško očekivati i pomake na bolje. Županija nije interesantna niti Ministarstvu turizma koje sramotno malo financijski pomaže naše zdravstvo. Na području Makarske rivijere ljeti boravi po 60.000 turista dnevno, na trogirskom području 30.000, omiškom skoro 20.000, a stanovništvo Šolte se udvostruči. Gužve po magistrali su ogromne, broj liječničkih intervencija ogroman, a broj timova Hitne pomoći isti. Ispaštaju svi, naši građani, turisti koji dolaze te zdravstveni radnici.
Svi građani Republike Hrvatske moraju imati jednako liječenje bez obzira iz kojeg dijela zemlje dolaze. A u našoj županiji to nije tako. Hitna medicinska služba nije samo ljeti ugrožena. Ona mora biti bolja i dostupnija i u ostatku godine, ali naša zdravstvena administracija nije svjesna problema s terena. Izlazak ekipe Hitne pomoći na teren i zaključana vrata ambulante nisu jednaki rizik za nekoga tko živi u Solinu ili na Hvaru, a posebno ne za nekoga tko živi u područjima Hrvatske gdje je do najbliže bolnice moguće doći za 20-tak minuta. Ako želimo jednakopravnost, moramo čim reformirati Mrežu Hitne medicine i povećati broj timova u županiji, moramo čim prije uspostaviti samoodrživi i stalni civilni sustava Hitne helikopterske službe te sustav brzih brodica koji će svakom stanovniku Republike Hrvatske omogućiti zdravstvenu zaštitu u slučaju životnougrožavajućih stanja unutar „zlatnog sata“. Ali naše Ministarstvo o tome govori već godinama, a ništa ne poduzima. I njima je izgleda virus kriv za sve.
Kako izliječiti naše zdravstvo i pomoći da naši ljudi žive dulje i kvalitetnije?
Za početak, moramo modernizirati i ojačati domove zdravlja, poboljšati informatizaciju i komunikaciju s bolnicama te unaprediti mreže pružatelja zdravstvene zaštite. A naša Mreža, pogotovo ona Hitne medicinske pomoći, već godinama stoji ista, bez dodira sa stvarnošću i neosjetljiva na tužne sudbine onih koji nisu dočekali pravodobnu pomoć.
Moramo povećati dostupnost specijalističke skrbi čime će se značajno smanjiti i sredstva koja se sada izdvajaju za putne troškove. Ja pri tome pohvaljujem mnoge naše općine i gradove, a tu izdvajam posebno Makarsko primorje, koji ulažu velika sredstva. Ali bez države, sve je to kap u moru. A naša država godinama ne radi ništa niti ima strategiju što raditi.
Ministarstvo ne ulaže dovoljno čak niti u KBC Split, ustanovu koja je u njenom vlasništvu. Mentalno zdravlje te duševne bolesti i poremećaji djece i adolescenata jedan su od vodećih javnozdravstvenih problema, a mi još nemamo specijalizirani odjel i mogućnost hospitalizacije za njih.
Problema je mnogo i ovo je prilika da zajednički na njih ukažemo. Naše kritike su dobronamjerne i konstruktivne. Do rješenja možemo doći lako, ali put do realizacije tih rješenja nije lagan. On je vrlo dug, ali moguć ako imamo zajednički cilj. A klub SDP-a vjeruje da o ovoj problematici možemo i moramo imati zajednički cilj’.

Doktore, hitno!