INTERVJU psihologinja u Dječjem domu Maestral, Marija Čorić Žeravica

Izazovi udomiteljstva u Hrvatskoj

Što je najveća zapreka udomljavanju djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi u Hrvatskoj? Što bi trebalo mijenjati?

– Najveći problem realizaciji udomiteljstva za djecu bez odgovarajuće
roditeljske skrbi je nedovoljan broj udomiteljskih obitelji obzirom na
broj djece u sustavu. Važno je što više promovirati udomiteljstvo te u
Centrima za socijalnu skrb formirati posebne timove koji bi se bavili
samo područjem udomiteljstva, od njegove promocije, procjene udomitelja izdavanja dozvole za udomitelje te praćenje i podrška tijekom cijelog procesa.

Samim udomiteljima potrebna je trajna pomoć i podrška sustava
jer uloga koju preuzimaju primajući u svoj dom dijete bez odgovarajuće roditeljske skrbi uistinu je zahtjevna.

Koje su poteškoće s kojima se najčešće susrećete Vi u Maestralu?

– U posljednjem periodu Dječji dom Maestral, ali i drugi domovi u
Hrvatskoj kontinuirano rade preko svih svojih kapaciteta te je u
domovima veliki broj djece. Gotovo sva djeca koja dolaze na smještaj u Dječji doma Maestral smještavaju se putem žurnog smještaja te sama ustanova nije u mogućnosti odbiti takav oblik smještaja djece sa svog područja bez obzira na kontinuiranu prekapacitiranost. Jednom dijelu djece Dječji dom Maestral bude dom samo kraći period dok se ne realizira adekvatniji oblik skrbi u formi udomiteljstva ili posvojenja.

Međutim, veliki broj djece ostaje u domu dugi niz godina. U ovom trenutku imamo djecu predškolske dobi koji su u domu dvi, tri, a neki i četiri godine te smatramo to najvećim propustom našeg sustava.

Koliko je udomiteljstvo razvijeno u Dalmaciji? Tko su najčešći udomitelji?

– Zahvaljujući timu za udomiteljstvo Centra za socijalnu skrb Split u
našem gradu broj udomitelja je u stalnom porastu te se stalno educiraju nove grupe udomitelja.

Međutim na ostalim područjima naše županije te susjednih županije situacija je značajno lošija te je jako malo udomitelja koji nisu u mogućnosti odgovoriti na potrebe zbrinjavanja djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi s tih područja.

Kako se može postati udomiteljem? Koji su kriteriji?

– Udomitelji kod kojih odlaze djeca iz naše ustanove različitih su profila te kreću u taj poziv iz različitih motiva. Ponekad su to parovi koji se nisu realizirali kao roditelji, ponekad su to parovi s jednim ili više djece ili pojedinac, ali koji su pronašli snage i motivacije da nekome pomognu.

Svi koji su voljni i motivirani da postanu udomitelji ili razmišljaju o
tome najbolje je da se jave svome nadležnom Centru za socijalnu skrb te u suradnji s njima informiraju se o svim mogućnostima.

Kako se nadziru uvjeti života, zdravlja, školovanja djece u udomiteljskim obiteljima?

– Centar za socijalnu skrb prati način na koji udomitelji vode brigu o
djeci koja su im povjerena.

Doktore, hitno!